A onda sam jednog jutra nakon sna pokušao da ga pribeležim i ispričam hartiji. Uspelo je.Napisao sam ga brzo i tečno bez zastajkivanja i bez velikog razmišljanja. Reči su same klizile iz mene i nizale se u rečenice i u priču.Shvatio sam da sve ono što sam svesno iz književnosti uzeo je nestalo. Otvorio mi se jedan sasvim drugi jezik i jedan novi život iz kog sam nazirao i video vlastitu stilsku autentičnost. Moja podsvest je zaboravila ono što sam svesno učio i isčitavao,i pamtio kao poštapalice u razgovoru.