Desi se da prosto zaboravim da se ona, književnost zove svojim imenom, a svakodnevno sam od izjutra do večeri u njoj.Ili sam čitalac ili pišem ili razmišljam ili pak razgovaram o njoj. A ovog jutra imam utisak da želim govoriti o nečem novom i nepoznatom. Čini mi se ( književnost) kao prelepa strankinja koju ponovo srećem na ulici prepoznajem se u njoj, ali je ipak strankinja, i stalno imam utisak da sam u jednom od davnih života bio sa njom strasni ljubavnik.I kao da smo vek čitav jedan proveli zajedno, a onda smo se rastali.Ili sam ja zaboravio da je naša strast preobražena u nešto drugo postala svakodnevica koju ne zovem njenim imenom.