NEPOSTOJANJE POSTOJEĆEG
Ne postoje pjesnici,
postoje samo radnici
koji dižu rampe.
Između svjetova,
između tame i svjetla,
između misli i riječi,
između namjere i djela.
Postoje barikade,
bodljikave žice,
logori.
I hiljadu gladnih usta,
što ištu zalogaj
vjetra.
Ne postoje pjesnici,
postoje samo stražari.
U fabrikama snova,
na parkinzima želja,
na univerzitetima laži,
u bogomoljama srca.
Ne postoje pjesnici,
postoje samo strašila
u poljima iluzije.
Od kuće do kuće
postoje gajevi
i putokazi
od riječi.
Ove prve namisliše
namjesto zvijezda
uplakana djeca
u tmini svemira.
Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 5. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala
Više o knjizi:
