Za priču o Radi i taj deo vezano za mog polubrata

 

 

 

  Za priču o Radi i taj deo vezano za mog polubrata, sećam se da su rekli da je on od Abrčovi. A kad je, pre no što će doći, onda je moja baba pitala, jal`, Drago, kakve on veze ima sas Radom Abračom, to jest sa Brankom Abrčom? A Branko je bio trgovac koji je radio kod nas u Ilije Radojčinog dućanu. Posle je taj dućan nosio ime Kod Ančike i Branko je tu imao manjak na inventaru, ali su oni tretirali da je to u pitanju pronevera i da je u pitanju njegova ne samo aljkavost, nego su tretirali i kao krađu i bio je suspendovan od posla i ne samo to, već je praktično se podelio i žena ga je ostavila sa dve ćerke i otišla, u stvari on je otišao od kuće i posle toga se nikad nije vraćao. Živeo je u Selicinoj kući.

  To su, inače, govorili za tu kuću gde je živelo još nekoliko, živeo je tu Mile Perić koji je rodom iz Aleksandrova koji je bio zidar i bili su tu još neki iz Beograda koji su pobegli, pa nisu imali gde. Uglavnom, Branko je bio tu sa njima. Potpuno je bio kao čovek je... Moralno društvo ga je obeležilo i ekskomuniciralo i stavilo ga na stranu i nije više mogao da ima pristupa i česti. Jednostavno su ga ljudi odbacili.

  Moja baba, pošto je čula za sve to i pošto je znala, ona je naravno pitala oca da nema možda taj veze sa Brankom Abračom. Naravno, oni su rođaci, ali su daljnji rođaci. Inače, ja sad kad gledam razloge zašto je moj otac prihvatio Radu, jedan od razloga je bio i taj da je iz njega govorio neki ponos i prkos da, to je taj neki preduzetnički, privatnički duh, `ajde nije kapitalistički, ali privatnički duh, da on ima i da angažuje ljude, s obzirom da je država sve što je bilo privatni sektor, nije baš blagonaklono gledala.

  U tom periodu je postojalo svega nekoliko privatnih kafana i bile su tu privatne krupare koje su bile dozvoljene i gde su ljudi išli da melju kukuruz i bilo je u selu privatnih šnajdera kod kojih smo šili odela. Neki su imali obrtnicu, neki su imali, bili su privatni berberi, privatne su bile frizerke... Dakle, sve te privatne uslužne delatnosti su nekako prolazile. Bile su žene koje su pravile jorgane, a isto tako su bili privatnici zanatlije, recimo kovači, stolari i bravari, a isto tako je bila i bravarska radionica i tako...

  Tako da, to je otprilike bila slika sela. E, sad u celoj toj slici je mom ocu bilo važno da on angažuje čoveka koji će biti tu. Naravno, sve je to imalo jednu daleko dublju i sociološki složeniju konotaciju. Ja nisam u tom periodu mogao to da razumem. Nisam se ni trudio da razumem sve to, ali jednostavno, dolazilo je do mene i tek na trenutke sad dok se sećam i dok razmišljam o tome izlaze mi slike koje sam, na neki način, već bio zaboravio.

  Inače, Baticin sin se zvao Radiša. Spomenuo sam da smo ga zvali Šapišaka i imao je brata Zorana Sredojevog u Kikindi i taj brat njegov je bio roker. Ukleti roker bio i ostao i ja ga sad na trenutke vidim i srećem ga i vidim koliki je on imao uticaj veliki i na Radišu i na Milana Ćuću i na njegovog brata. Zaista, to je bila posebna priča. To je bila posebna priča...

Da dodam još jedan deo, u seriji Krajčani sam

 

 

 

  Da dodam još jedan deo, u seriji Krajčani sam, govoreći o komšijama i o ljudima koji su bili tu, o toj nekoj ekipi koja je igrala fudbal, zaboravio sam nekoliko ljudi.

  Prvi kog sam zaboravio, to je Dane Žucko koji je živeo sa druge strane Mline, ali je dolazio povremeno da se igra. On je imao sestru Anku. Iza njega je bio Miloš Tomić, koji je isto tako ponekad dolazio tu, ali manje, imao je sestru Zlatu, a iza njega je bio Radovan Popov zvani Ikela i njegov otac nije imao jednu nogu i imao je sestru, mislim da se isto tako zvala Anka.

  Kad se vratimo sa druge strane, tu nije bilo nikog, osim što je na uglu bio Jovica Kinjač koji nije dolazio i koji nije priman u to društvo. Jednostavno, nije on ni dolazio... Verovatno mu nisu dopuštali roditelji. Međutim, kad se usmerimo ovamo dalje, na uglu posle Bace Rusa i Slobodana koji su došli tu šezdesete godine, tu su bili braća Kidićevi. Kidić Bata koji je bio pravnik i student prava na Beogradskom univerzitetu i Braša Kidić koji je bio trgovac i radio je u seoskoj gvožđari. Naravno, iza njih, ovamo sa druge strane, na uglu je bio Milovan Gedža, ali on se nije družio i on nije dolazio da se druži, međutim, sa one druge strane neparne sam zaboravio na Mišu Đukičinog. Miša je bio sin Gavre Đukičinog koji je bio veliki partizan i komunista, a Gavra je, inače, vozio guseničar koji je moj deda Rada zvao Vendel. Guseničar koji je vukao tri brazde i orao i za kog kažu da je, kad on duboko zaore i kad radi, onda bude dobro i onda se zemlja dobro rastrese i bude odlična. Na uglu pored njih živeo je Brane Vujić koji nije bio oženjen, imao je brata koji je bio bolestan i on se, ako se ne varam, zvao Batuška. I bio je malo bolestan i pušio je... Kad mu kupe cigarete on je jednu pušio, a ove druge lomio. Eto...

Inače, ušao sam u sobu i Silvija je otvorila prozor.

 

 

 

  Inače, ušao sam u sobu i Silvija je otvorila prozor. Spolja je zapahnuo vazduh sa mirisom silaže i kravljeg đubreta. Dakle, to preko ćooška, sa druge strane mi dolazi miris iz sokačića Duše Bumbara i Duška Đuričinog.

  Dakle, zanimljivo je da su stvari i dalje složene. Nikako da se izađe iz agrarnog miljea. Selo nam još izdaleka smrdi na krave. U periodu sankcija ljudi su iz nužde počeli da drže veći broj krava i proizvodnja kravljeg mleka je u selu u jednom trenutku bila i do četrdeset hiljada litara dnevno. Četiri vagona... Četrdeset tona dnevno što nije bilo uopšte malo. Krave su lepe, rekla je moja prijateljica Tanja, ali smrde. Da... Tanja Rakušić, slikarka. Neobična pojava. Čudne su to stvari...

  Selo se menja. Što više stoke i što se više zemlje radi time selo postaje sve manje. Agro – biznis vodi dvadesetak porodica u selu, a svi ostali su proleterijat, malo je biznismena. Malo je preduzetnika. Baviti se zemljom znači baviti se proizvodnjom kakva je bila i kakva se sprema i vidi i vodi u trećem mileniju, ali ne nikako nije u skladu sa ekološkim potrebama savremenog čoveka.

  Još uvek pijem Aminofiline. Oni me čine uspavanim, drogiranim, Aminofilin mi pamćenje krati, Aminofilin mi smanjuje mogućnost da vidim. On utiče na slabljenje vida. Nadam se da ću, kod sledeće terapije kad počnem, nositi masku i biti u prilici da smanjim količinu Aminofilina.