27. DANI TEODORA PAVLOVIĆA

Kulturna manifestacija Dani Teodora Pavlovića koju organizuje Banatski kulturni centar iz Novog Miloševa u saradnji sa Maticom srpskom iz Novog Sada, pod pokroviteljstvom Opštine Novi Bečej, održaće se po dvadeset i sedmi put u Novom Miloševu. U okviru manifestacije biće dodeljene Nagrade „Teodor Pavlović” Perici Milutinu i Gordani Đilas. 

Nagrada „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu pesniku Perici Milutinu pripala je za knjigu „Lestvica” (Kulturni centar Vojvodine „Miloš Crnjanski“, Novi Sad 2025), a Nagrada „Teodor Pavlović” za životno delo bibliotekaru savetniku, bibliografu i pesniku mr Gordani Đilas. 

Nagrade će Gordani Đilas i Perici Milutinu biti uručene u subotu 17. oktobra 2026. u 12 časova u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu.

U okviru programa manifestacije, održaće se i dve Kreativne radionice za decu Matice srpske 14. oktobra u OŠ „Dr Đorđe Joanović“ u Novom Miloševu, i književno veče u Banatskom kulturnom centru u novembru mesecu.

 


Nagrada „Teodor Pavlović” za najbolju knjigu Perici Milutinu 

Perica Milutin rođen je 1959. godine u Glamoču. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na odseku Jugoslovenska i svetska književnost. Piše poeziju i prozu. Do sada je objavio pet knjiga poezije: „Prve pjesme“, „Dveri smrti“, „Siluan“, „Ardis“ i „Lestvica“. Dobitnik je Nagrade „Despotica Angelina Branković“. Osnivač je i organizator Kulturnog centra „Karom“ u Sremskim Karlovcima, koji je uspešno ostvarivao preko pedeset kulturnih večeri u toku jedne godine i tom prilikom ugostio najuticajnije ličnosti srpske kulturne scene, poput akademika Vladete Jerotića i mnogih drugih. Osnivač je Udruženja „Sumatra“, predsednik Zavičajnog udruženja „Glamočko kolo“, osnivač Fondacije „Simonida“, kao i pokretač manifestacija poput Dana Miloša Crnjanskog, Dana Miroslava Čangalovića i drugih. Živi u Novom Sadu. 

O nagrađenoj knjizi

Knjiga „Lestvica“ Perice Milutina može se čitati kao duhovno-poetski traktat. Ona se sastoji od tri ciklusa i programskog teksta „Umjesto predgovora“. Ova pesnička knjiga pokazuje da je čovek rođen za spasenje, ali nosi u sebi iskušenje pada i greha. Božanske tajne ostaju centralna tačka u ovoj knjizi, pesnik sugeriše da je smisao ljudskog postojanja u uzdizanju ka tim tajnama, u smirenju i prihvatanju Božije volje. Trostepena struktura knjige, sa tri ciklusa, može se tumačiti i svetlu hrišćanske simbolike lestvice kao puta spasenja. Kao što Sveti Jovan Lestvičnik predstavlja duhovni uspon „onima koji žele da im imena budu upisana u knjigu života“, tako i pesnik nudi tri etape do svetlosti i božanskog smirenja. Ta lestvica je put ka spasenju, uz neprestano kolebanje između pada i uzdizanja. U celini, „Lestvica“ se može razumeti kao moderna hrišćanska vizija, izražena u poetskoj i hermetičnoj formi. Ona pokazuje čoveka kao biće koje je rastrzano između prolaznog i večnog, ali i kao biće koje kroz svetlost, smirenje i božansku tajnu nalazi mogućnost preobražaja i spasenja.

Dr Milena Kulić


 

Nagrada „Teodor Pavlović” za životno delo Gordani Đilas 

Gordana Đilas rođena je 1958. godine u Nakovu kod Kikinde. Diplomirala je jugoslovensku i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, a magistrirala 2011. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu, odbranivši rad o bibliografiji Pere Zubca. Od 1989. godine radi u Biblioteci Matice srpske, gde rukovodi Odeljenjem za čuvanje i korišćenje publikacija. Istaknuta je bibliografkinja, priređivačica i autorka stručnih radova, a njen doprinos bibliotekarstvu i srpskoj bibliografiji ogleda se u izradi brojnih personalnih i selektivnih bibliografija, kao i u učešću u značajnim leksikografskim i biografskim izdanjima. Poeziju je počela da objavljuje zbirkom „Pred ogledalom“ (1985), a potom je objavila još četrnaest pesničkih knjiga, među kojima su „Carski vrt“, „Učitelj sećanja“, „Sever, udaljen zvuk“, „Svakidašnji hleb“, „Opraštanje“, „Zaštićena mesta“, „Hvatanje mesečine“ i „Anđeli u kapi mastila“. Autorka je i dve knjige kratkih priča: „Srce male ptice“ i „Tebi je unapred sve oprošteno“. Njene pesme prevedene su na više jezika i zastupljene u brojnim antologijama. Za svoj književni rad dobila je značajna priznanja, među kojima su „Pečat varoši sremskokarlovačke“, nagrada „Milica Stojadinović Srpkinja“, „Rade Drainac“, „Venac Laze Kostića“, „Jefimijin vez“, nagrada Zadužbine „Branko Ćopić“ Srpske akademije nauka i umetnosti, „Žička hrisovulja“ za ukupan doprinos srpskoj poeziji i nagrada „Dušan Vasiljev“. Za doprinos bibliografiji i bibliotekarstvu dobitnica je priznanja „Dušan Panković“, „Janko Šafarik“ i „Zapis“. Godine 2026. objavljen je i zbornik radova sa naučnog skupa posvećenog njenom pesničkom stvaralaštvu, pod naslovom „Gordana Đilas, pesnikinja“. 

O dobitnici nagrade

Kada se pogleda sve što je Gordana Đilas uradila, najviše se ističe to što njen rad već četiri decenije neprestano teče, u kontinuitetu, bez zastoja. Ona knjigu čuva u Biblioteci, beleži je u bibliografijama, vraća joj zaboravljene rukopise i piše svoje pesme, a jedno proističe iz drugog, pa se bibliotekar i pesnikinja u njoj nikada ne razdvajaju. Taj rad posebno krase nenametljivost, skromnost i tišina, što je u današnje vreme retko, a ovakav rad gotovo po pravilu prođe neprimećeno. Malo ko je toliko dao obema strukama. 

***

Teodor Pavlović, u čiju slavu i čast se manifestacija održava, rođen je u Karlovu, današnjem Novom Miloševu. Bio je obnovitelj i reformator Matice srpske, njen prvi sekretar, urednik „Letopisa” Matice srpske, osnivač Galerije Matice srpske, osnivač prve muzejske zbirke u Srba. Novinar i rodonačelnik žurnalistike u Srba, advokat, književnik, prevodilac... Bio je jedna od najistaknutijih, a nepravedno zaboravljenih, ličnosti srpskog naroda u prvoj polovini 19. veka, čije je pregalaštvo dalo trajni doprinos srpskoj kulturi.

I dalje muzika iz parka...

 

 

 

  I dalje muzika iz parka... Vezan sam ograničenim kretanjem. Usta su mi suva i razmišljam da ih malo pokvasim sa vodom ili pak sa kompotom od jabuka koji imam skuvan svež, večeras. Otom – potom... Videćemo.

  Često mi u sećanje dođu različiti događaji i poželim da ih ispričam, da ih zabeležim, da ih upamtim. A svega je bilo... Moj život je bio bogat događajima. A kad bih pisao roman o mom životu, bio bi to roman zbivanja. Roman dešavanja. I verujem da bi taj naziv bio pravi i podesan. Roman zbivanja.

Izozleđivan sam. Osećam ove noći sa svih strana

 

 

 

  Izozleđivan sam. Osećam ove noći sa svih strana, preko muzike iz parka koja dopire od šatora ciganske svadbe koja broji nekoliko stotina ljudi, gde svira muzika koja tupi mozak i čini da se osećaš svakog trena sve glupljim i glupljim. Preko finih odela koje je lokalna ciganija stavila na sebe imitirajući, sa zalizanom kosom, italijansku mafiju u Americi u dvadesetim, tridesetim godinama... Pedesetim... Gde svi pokušavaju da, dajući pare na muziku, pokažu svoju moć, gde svi tapšu i plješću, vesele se i smišljaju kako i na koji način da izvedu sledeću prevaru. Kako se iz svega tog neopaženo izvući i  kako se okoristiti drugima. To okoristiti drugima to je norma. To je pravilo. To je romano pos`o.

  Umoran sam od svih tih spoljnih prevara gde moj svet biva ispunjen gordošću, narcizmom i promiskuitetnom varijabilom koja se očituje kao veselje i najveća radost u zajednici koja nije nacija, koja nije nacion. Koja nikad nije imala državu. Koja nema istoriju, koja je spremna da živi od toga što će parazitirati na drugim društvima i što će se čuvati i okorišćavati svim onim ljudima koje dotakne i koje poznaje.

  Muzika se čuje i kaže: Kad cigani pravu svatove onda kere jedu. Ćevapčiće sokakom... Onda im se desi da nekad posle tih svadbi velikih propadnu ili se gosti ne odazovu na način finansijski kako bi trebalo da im pokriju i finansijski opskrbe svadbu, pa onda padaju u bedu. Obično to je kad žele da se dokažu. To što muzika dopire u moju sobu iz centra, nekoliko ćoškova dalje, nisu samo ciganska posla, to su i naša posla, oni nisu spremni da ništa daju zajednici. Oni od zajednice žele samo da se asimiliraju i to i rade.