Radovan Vlahović
Književnik, osnivač i direktor Banatskog kulturnog centra
Сингапур 1,76 хиљ. Бразил 1,06 хиљ. Сједињене Државе 705 Аргентина 353 Мексико 320 Вијетнам 293 Пакистан 245 Јужноафричка Република 226 Бангладеш 215 Колумбија 202 Уједињено Краљевство 184 Мароко 175 Немачка 172 Србија 161 Француска 149 Чиле 147 Индија 137 Уједињени Арапски Емирати 126 Шпанија 113 Остало 2,01 хиљ. ©2026 Blogger - Политика приватности
Napolju je težak, oblačan i sumoran dan.
Napolju je težak, oblačan i sumoran dan. Međutim, ja sam odlučio da spoljašnja depresija ne utiče puno na moje raspoloženje i na mene. Pokušaću da kažem svoje stanje i da definišem svoju samoodbranu od spoljašnjeg sveta koji napada, iritira i zadaje podmukle udarce i kad nema razloga za sve to.
Juče čitam objave jednog prijatelja, uglednog intelektualca, profesora koji se suprotstavlja svojim prijateljima i nije mu dovoljno što je i sam uvažen, velik i značajan i kroz sve ove godine prihvaćen sa laskom, već on preživa pojedince i krpi ih. Podsmeva im se i ne samo to, već pravi od njih mete po mrežama, a sve u želji da ih ocrni i da ih izloži javnom, verbalnom linču.
U takvom prepucavanju nekad varnice iskaču, pa među prijateljima stigne kritika i nekog ko baš i nije uključen u sve to, ali desi se. Tako da je juče mene potkačila kritika jednog pijanog pesnika koji to ponavlja već više godina, mada bodlje te koje on izbacuje i nisu toliko opasne i ne mogu da budu toliko aktuelne, ali ih on nosi. On je pesnik koji se nije u pravoj meri socijalizovao. Pesnik koji bi želeo da bude institucionalno dobro pozicioniran, a na žalost to nije, jer nije u mogućnosti da trpi institucije i norme koje institucije sa sobom nameću.
On je neko ko je prepun sitnih sladostrašća i poroka. Pun primitivnih sebičnosti i vapaja za ljubavlju od svih i svakog, a ponajviše od prefinjenih intelektualki koje u svojoj građanskoj provenijenciji obitavaju u svojim bogatim stanovima, udatim za svoje bogate muževe i prilagodljive za one koji su pobednici i spremne da se dive i aplaudiraju nestašlucima boema i nećudorednika koji će metaforama prizivati duhovno otrežnjenje i stvarati novi javni moral u kom on dominira sa svojom poetikom.
Da... Ovo je vreme promena i vreme kad se u ime onih koji su sa jedne strane pobedili ove koji su sa druge strane. Vreme gde se traži trn u oku brata svoga i vidi se trn u oku brata svoga i veruje se da će teoretski biti mnogo toga moguće... A tašta će sve to demantovati vrlo brzo, već od proleća, pa nadalje.
Naravno, ovo je revolucionarni zanos i u tom zanosu intelektualci su skloni da one intelektualce koji su u institucijama i koji su izloženiji nego ovi drugi, da u njima vide mnogo greha i verovatno ih i ima, ali ovi intelektualci koji su za promene i u promenama, oni žele da pokažu kako su ovi grešni, a samo juče još su sa njima zajedno pišali u istu tikvu, pa im to nije bilo dovoljno i otišli su na sasvim drugu stranu.
Dan sumoran napolju, a ja spreman da ne dozvolim da se sve to uruši na mene, već verujem da dolaze bolji, sve bolji i bolji dani, jer život samo tako ima svoj uzvišeni smisao.
Postoje pesnici ispičuture i bitange koji su profesionalni pljuvači
Postoje pesnici ispičuture i bitange koji su profesionalni pljuvači što rigaju iz sebe opak smrad i zadah truleži i zadah fekalija. Sve jednako nam se predstavljajući kao arbitri čistunstva u književnosti.
Taj svet naopakih grebatora ume na jedan bezobrazan način, kritikujući druge, za sebe da traži čast, uvažavanje, priznanje. Za sebe da traži moć kojom bi, kritikujući druge, sebe uzdizao, a da to ne kaže.
Dakle, taj svet pijandura i narkomana što šilji budžu na sve i svakog dolazi iz podzemlja. Na trenutke ispliva samo kada je u pitanju neka pljuvačina i vraća se nazad, jer on se vozdiže tako što pljuje nekog velikog i važnog! Da...
Molim se Gospodu da ih preumni, jer sve drugo nije dobro. Sve drugo ne valja. Baš istinski ne valja.
Baveći se kulturom u poslednjih četrdeset godina kao kulturni poslanik
Baveći se kulturom u poslednjih četrdeset godina kao kulturni poslanik sam dodelio mnogo različitih nagrada mnogim uglednim piscima i književnicima. Dodeljivao sam nagrade čak i onima koji su bili manje poznati i ugledni, ali su zavređivali pažnju.
Međutim, ništa mi nije uzeto toliko za zlo toliko što sam dao nagradu za knjigu pesama jednom političaru koji je bio na vlasti, jer se smatralo da ciljano i namerno idem na trgovinu uticajem, a isto tako i da se dodvoravam vlastima, a niko ne vidi da je političar ujedno i dobar pesnik, a uzasve je i dobar čovek, a i neko ko je tokom vremena ostavio politiku na častan način i okrenuo se drugim poslovima i literaturi.