Radovan Vlahović
Književnik, osnivač i direktor Banatskog kulturnog centra
U popodnevnom snu Crveni Kmer traži radnike
Vozeći se na suvozačevom sedišti u šleperu marke Man, stigao je u naš grad crveni kmer koji je imao i drugo ime - češki pacijent. Mi smo uvek za njegov dolazak klali svinju. I tražili smo gde da je kupimo bez para. Bio je dvadeseti u mesecu, pare smo dobijali oko osmog idućeg meseca. Bila je u pitanju otpremnina koja se davala u tranšama. Ja sam se požalio Milanu koji mi je ponudio krmači debelu i masnu od četvet tone da zakoljemo i da napravimo čuveni, nadaleko čuveni paprikaš za češkog pacijenta. On nikako nije smeo da zna da mi nemamo, a i da loše stojimo i sa parama i sa svinjama. Milan je rekao da mi osmog, kad dobijemo pare, njemu kupimo jedno nazime od trideset do četrdeset kilograma koje je on želeo da spremi za svoje goste kad mu dođu. Ostatak para bi trebalo da mu isporučimo kad budemo imali.
Tog dana sam sa sestrom išao prema birou za zapošljavanje. Trebalo je da se prijavim. Putovao sam sat i po autobusom u jednom pravcu. Kad sam stigao sa kartonom do vrata, dočekao me je službenik koji je bio vojnički zategnut i za pojasom je nosio opasač. Rekao mi je da dođem sutra da se prijavaim, a da danas ne može da me prihvati jer počinje sastanak. U pitanju je vojna stvar. Da se nije u međuvremenu, dok sam putovao od mog sela do biroa za zapošljavanje zaratilo, pa da ja nisam čuo. Nije rat, rekao je, već ozbiljni vojni sastanak, i rekao mi je da ne ponavlja da dođem sutra. Naljutio sam se i zaplakao od besa i rekao mu da sutra neću imati para da dođem i da se oni u zavodu za zapošljavanje ne igraju sa ljudima i da ja ne mogu da dolaziom bez para. I plakao sam, i to baš onako istinski. Žene koje su sedele i čekale nešto na vratima su se ražalile i neke od njih su ganute mojom sudbinom počele da plaču.
Iz kancelarije sam izašao i krenuo kod načelnice koja se spremala da putuje na piknik. Obukla je neki kostim koji je više za večernji izlazak, ali je na nogama imala patike. Volim kostime, pa to ti je. Oni mi daju ozbiljnost, govorila je, a patike volim jer sam ja nekadašnji sportista. Bila sam prvakinja naše mesne zajednice u lastišu. Svidelo mi se kako lepo načelnica govori o sportu, a i ja sam nekada bio sportski čovek, voleo sam da pratim borbe guskova, a i sam sam držao jedno maleno jato na čelu sa mojim favoritom koji se zvao Dinko. Voleo sam da učestvujem, a i sada držim kod kuće maleni prutić kojim sam terao guske sokakom da idu u borbu. Načelnica mi je rekla da je moj slučaj kao nezaposlenog lica jedinstven i da će se ona jednom u budućnosti pozabaviti samnom i da će se, ako Bog da, kad se meni status promeni, za mene i udati. A ja sam je slušao u neverici znajući da smo od Milana uzajmili krmaču od četvrt tone da dočekamo češkog pacijenta koji nam je svima od pre nekoliko godina obećavao poslove po hotelima i davao nam mogućnost da o tome razmislimo. Sve mi se pobrkalo u glavi. Češkog pacijenta je načelnica zbog toga što je sitan i pisav zvala crveni kmer. I još bih stao malo kod načelnice u kancelariji da se nije spremala za piknik, a i ja sam morao da idem da koljemo krmaču za našeg gosta koji je obožavao nadev, a pogotovu onaj koji je na bazi bare. Uživao je u tome. Sećam se, kad je prošli put bio, jeo je kao mećava. Sve je otpadalo, nije mogao da rukama nasluži koliko je brzo gutao.
Načelnica je otišla na piknik, češki pacijent je čekao, a ja sam seo u autobus koji je plovio, plovio, plovio u snu.
Razmišljam o mogućnosti kako sam večeras otvorio Instagram profil na kompjuteru razmišljam o mogućnosti Instagram priče i dnevnika o običnom životu i onom što radim i što mi se događa to može da bude interesantno i neponovljivo zanimljivo iskustvo s obzirom da ne znam da li je još neko pravio Instagram dnevničke beleške koje je otvarao za čitanje prema javnosti Čak može da ide i Instagram roman u nastajanju
razmišljam o mogućnosti kako sam večeras otvorio Instagram profil na kompjuteru razmišljam o mogućnosti Instagram priče i dnevnika o običnom životu i onom što radim i što mi se događa to može da bude interesantno i neponovljivo zanimljivo iskustvo s obzirom da ne znam da li je još neko pravio Instagram dnevničke beleške koje je otvarao za čitanje prema javnosti
Čak može da ide i Instagram roman u nastajanju
Како је принц Ђорђе Карађорђевић завршио у лудници...
Како је принц Ђорђе Карађорђевић завршио у лудници...
[ ponedeljak, 23. februar 2026. 12:47 ] Radovan Vlahovic: Корисна вештачка интелигенција
[ ponedeljak, 23. februar 2026. 12:47 ] Radovan Vlahovic: Корисна вештачка интелигенција
ChatGPT.com – питајте било шта
RecCloud.com – промените свој глас
Krea.ai – креирајте логотипе
ElevenLabs.io – клонирање гласа
Gamma.app – дизајн докумената
Suno.ai – креирајте музику
Runway.ml – уређивање видеа
Relume.io – веб дизајн
Descript.com – уређивање звука
Tome.app – презентације
Perplexity.ai – истраживање
PicWish.com – уређивање фотографија
LumaLabs.ai – 3Д модели
Pika.art – вештачка интелигенција видео
Claude.ai – програмирање, рад са текстовима
Симон Грабовац Moj Gospode
Песнички поступак Радована Влаховића у уланченој збирци песама, или поеми, Мој Господе, сажима нека искуства познатих песничких открића али и додаје неке нове, овој врсти песништва инхерентне облике певања. Шта то конкретно значи? Песнички замах, оно што окупља и одржава поједине песме (поему) као уметничке творевине, песник нуди као свој спецификум, оснивајући га на натрухама и остацима форми епског, хуморног, апсурдног, сатиричног, ироничног, као и у разним облицима опонашања, симулакрума, да би се све, коначно, испоставило као веома једноставна и јасна „прича”, порука појединих песама (поеме). Други ниво, онај који би се могао именовати као мотивско-садржинска основа песама (поеме) је испреплетена тканица од сенки разноврсних фолклорних , природних, патријархалних, породичних, сеоских, политичких, религијских, обичајних и интимних тема и призора. Ритам је, поред специфичног односа спрам ових разноврсних светова и њиховог уплитања, сучељавања, оно кључно везивно ткиво, које одржава поједине песме (поему) као целину. Разноврсност ритма, његово опонашање или симулирање неких познатих образаца из разних поетских облика, религије и других духовних дисциплина, комбинована са специфичним банатским осећањем и тешком меланхолијом (скоро безнађем), обезбеђује овом песничком делу сасвим издвојено место у нашем савременом песничком пејзажу.
Симон Грабовац
Desi se ponekad da otkrijem nakon mnogo razmišljanja i preispitivanja koliko ustvari malo znam o samom sebi, a čitav dosadašnji život sam se bavio istraživanjem vlastitih dubina i visina. To me naravno ne obeshrabruje da najstavim i dalje da otkrivam sebe sebi.Da i dalje tragam za klicom radosti koja leči i spasava dušu što lebdi u međuprostorima snohvatica, kraj kojih caruje kontraverzna svakodnevica.
Желим се не стидети веселе младости
Желим кад побелим као чилаш
Желим кад се смотам као
робијаш доживотан
Желим се не стидети веселе
младости
не кршкати прсте због сочних
глупости и занесених радости
Желим да смо млади
кад се пева ради
Кад се слатко љуби
кад се умно гради
Желим кад побелим као чилаш
да смо опет млади
Август / септембар '78.