Promocija i izložba povodom 50 godina stvaralaštva Radovana Vlahovića održani u subotu u prepunom BKC-u
Otvoreni 26. Dani Teodora Pavlovića, uručene nagrade akademiku Milivoju Neninu
26. Dani Teodora Pavlovića svečano su otvoreni 22. novembra 2025. u Banatskom kulturnom centru u Novom Miloševu. Ovom prilikom uručene su Nagrade „Teodor Pavlović” za životno delo i za najbolju knjigu prof. dr Milivoju Neninu, dopisnom članu SANU.
У Библиотеци града Београда представљена ИЗАБРАНА ЗЕНИТИСТИЧКА ДЕЛА
Promocija knjiga Radovana Vlahovića u Novom Miloševu
Promocija dve knjige priča Radovana Vlahovića „Sve je u glavi” i „Pun mesec i harmonika” i knjige „Panonsku ti dušu pružam: kritička razmatranja kratke proze Radovana Vlahovićaˮ autorke Milane Poučki održana je 4. septembra 2021. godine u Banatskom kulturnom centru .
„Nesumnjivo je da se radi o zrelom i rasnom pripovedaču, koji najčešće evokativno i retrospektivno pripoveda o svom detinjstvu i mladosti, o svojoj porodici i đačkom vremenu provedenom u rodnom Banatu. (...) Ove priče za decu i mlade sa istim zadovoljstvom mogu čitati i odrasli čitaoci, budući da je granica među ovim literarnim žanrovima prilično relativna i fleksibilna. Negujući sopstveni stil i otkrivajući jedan sasvim novi svet, pisac istovremeno povezuje porodičnu povest sa istorijom rodnog mesta tako da možemo govoriti o individualnom i kolektivnom iskustvu, čija je paradigma vezana isključivo za svet detinjstva i prvu mladost.” (prof. dr Milutin Đuričković)
„Porodica je toplo gnezdo, nasuprot surovom svetu, poručuje Vlahović. Njegovo pripovedanje se odlikuje naivnošću i maštom, ali i nekom blagom setom, koja nije uvek karakteristična za ovaj žanr, što pripovesti čini originalnim. (...) Aristeotelov pojam mimezis – oponašanje stvarnosti u zbirci Radovana Vlahovića, vodi čitaoce u apoteozu detinjstva, u pravcu izvora zrelosti. Vlahović nije samo ove priče pisao, on ih je proživeo, one su u njemu izazvale jake emocije da bi im se u zrelom dobu ponovo vratio kao uplivu u specifikum vremena i ljudi i lučama dragocenog iskustva.” (prof. dr Slađana Milenković)
O knjizi „Pun mesec i harmonika”
„Neosporno je da je najteže od običnog, svakodnevnog i dobro poznatog napraviti intrigantno, začuđujuće i vredno. Ali, zar nije upravo u tome veličina jednog pisca – da u 'malim' i svima dostupnim stvarima, dešavanjima i ljudima, uvidi naizgled skriveno, te da, ukazujući na isto, čitaocu otvori nove vidike? Radovan Vlahović, pisac i Čovek iz naroda, i ovom zbirkom uspeva upravo na ovom teškom polju. (...) Jednostavnim stilom, razumljivim jezikom, a karakterističnim izrazima i jezičkim formama, Vlahović je na papir prosuo dušu panonskog čoveka, ogolio njegov mentalitet, psihički sklop i fingirao sitnice od kojih je sačinjen njegov život. Odao je počast Čoveku, prijateljima, poznanicima i znalcima. Kroz humoristično-satirični hvalospev podsetio nas je ko smo i odakle potičemo i, bar za trenutak, vratio nas je tradicionalnim vrednostima i duhu prošlih vremena za kojima, ma kakva ona zaista bila, ipak, svi čeznemo.” (Milana Poučki)
O knjizi „Panonsku ti dušu pružam: kritička razmatranja kratke proze Radovana Vlahovićaˮ
Panonsku ti dušu pružam da bi shvatio njenu jedinstvenost, autentičnost i lepotu kojom se uzdiže u nebo i u jednom beskrajnom krugu čini Jedno sa tobom i „tvojom“ avlijom. Upoznajući „moje“ otkrivaš deo slagalice, kroz ključaonicu posmatraš večnost i koračaš poljima humanosti – otvori srce i dozvoli da ti na dlanu pružim dušu panonskog čoveka, a kroz svoj poziv, umetnost i rad omogući i ti meni da rastem razumejući „tvoj“ deo ovih šarenih puzli sa kojima se u ovozemaljskom životu igramo. (Milana Poučki)
Roko mi doneo Wiski
i ja sada
pijem
slušam šansone
u posmoderno vreme
i slušam kao kaluđer
pušim Laki
i opet slušam
Kako se istopilo
staro dobro vreme.
Promocija romana „Bapa” Radovana Vlahovića u osnovnoj školi Kumanu
Svetosavska povelja dodeljena Radovanu Vlahoviću
Svetosavska povelja dodeljuje se za izuzetan doprinos u oblasti kulture, prosvete i obrazovanja u opštini Novi Bečej.
Govor održan po dodeli Povelje
Poštovani prijatelji
Zahvalan sam Bogu i Svetom Savi
što nas je danas sabrao
Zahvalan sam Teodoru Pavloviću
koji pre gotovo dva veka
kod nas Srba prečana započeo proslavljanje
Svetog Save po crkveno-prosvetnim
opštinama, pa je onda pelcer nesebično
pružio tada mladoj i neukoj Kneževini
Srbiji koja ga je svojski i srcem prihvatila
Ja vam danas neću govoriti o istoriji
jer je ona bila nekadašnja dnevna politika
i ticala se opšteg
Govoriću vam o onom što pripada književnosti
jer je to uvek stvar pojedinca
njegovih nadanja, verovanja, zabluda, muka,
strahova i uznesenja duhovnih
Dakle, govoriću vam o sebi
Na proslavi Svetog Save prvi put sam
učestvovao sa nepunih pet godina
Recitovao sam zajedno sa drugom decom
onih koji se nisu odrekli svoje tradicije
To je bio moj prvi uspešni javni nastup
a nakon toga sam zaslužio da ne sedim više
za dečijim stočićem i da ne jedem supu iz
limenog tanjirčića, već sam seo za sto sa
odraslima i dobio porcelanski tanjir
i tada sam osetio da se na mene sliva
Gospodnja i Svetog Save blagodat
Drugi put sam se susreo sa istim osećajem
pre trideset godina kad sam na predlog igumana
Damaskina zajedno sa krušedolskim momcima
jahao manastirskog konja Sokola i nosio
srpski barjak sa krunom Nemanjića
Običaj je bio da se ide od kuće do kuće
da momci sa postrojenim konjima
milatarski dostojanstveno i skinutih
kapa pevaju svetosavsku himnu
Uzjahavši konja s barjakom u rukama,
dok su me momci čekali, Damaskin
me je blagoslovio i rekao
Sad si ko Sveti Sava i tako me tamo
Krušedolci prozvaše
U mome dvorištu nas je dočekao moj
otac koji je bio kod mene u gostima
i zajedno je sa nama pevao, služio vino
i plakao
Ja sam shvatio da se Gospodnja i Svetog Save
blagodat slila na mene kroz suze i pevanje
mog oca
Te godine sam završio moje dobrovoljno
izgnanstvo i vratio se u roditeljsku kuću
i pokrenuo privatno Kulturno dvorište
Prošlog meseca sam boraveći u Bogorodičinom
vrtu na Svetoj Gori posetio skit
u kom je bila biblioteka i Paterica Svetog Save
Izranjavanih pluća od duvana, nenaviknut
na pešačka hodočašća, činilo mi se da ću
pasti u nesvest, sve do trenutka dok nisam
spazio odsečenu granu i dok nisam od nje
napravio svoju Patericu
Uzevši je u ruke, kao da sam dobio krila
najednom sam dobio snagu da mi uzbrdice nisu
predstavljale nikakav problem
Počeo sam da pevušim
Tada sam već bio siguran da se Gospodnja
i Svetog Save blagodat sliva na mene
i daje mi snagu da izdržim i istrajem
Povelju koju ste mi uručili primam sa zahvalnošću
duboko verujući čistom srcu i iskrenim namerama
onih koji su se odlučili da je ja ponesem
za kulturno-prosvetno pregalaštvo
nakon mojih trideset do sada objavljenih knjiga
i nakon oko tri stotine naslova koje sam objavio drugim
autorima
i posle preko sedam stotina programa koje sam
zajedno sa mojom porodicom za deset godina
postojanja BKC-a u ovom obliku uradio
kako u našoj opštini tako u Banatu, Vojvodini
Srbiji i Evropi.
Hvala Vam svima i neka se i na Vas slije
Gospodnja i Svetog Save blagodat i sada
i zanavek
Puno mi je srce
Bog vas blagoslovio
Radovan Vlahović








































