Dodir živog Boga ili o prestanku pušenja

 


Uvek je tako sa odlukama da ne kažem zakletvama. Kad nešto odlučiš da nećeš raditi, a đavo ti stoji iza leđa i govori radićeš, radićeš...

Ja se nikada nisam javno odrcao duvana znajući da sam slabe volje, da mi razum nije dovoljan i da ću slagati i sebe i druge. Pušio sam sve dok mi Bog skrozirajući me svojom blagodaću i svetlošću nije priskočio u pomoć i oduzeo želju za pušenjem. Bilo je to jedno veliko onostrano iskustvo kojeg se uvek sa velikim strahopoštovanjem, zahvalnošću i ljubavlju sećam..Shvatio sam, bio je to dodir živog Boga koji je spasavajući me iz kanži zavisnosti od duvanskog dima poslao đavolu poruku da me se kloni jer sam pod Hristovom zaštitom i On ima posebne planove samnom.Od tad je prošlo skoro dve godine dana a u meni još uvek u periodu iscelenja sazreva spoznaja o Gospodnjem naumu.