rodni grad je kristal
koji se vadi za blagdan
rodni grad je suza
naslikana na kipu bezimenog sveca
i potrgana ljuljačka na orahovoj grani
rodni grad je zavodnik
i križ i pir i zločin
ruke što grle
i noge što tuku
poderana čipka ostarjele mladenke
za kojom se vuku provincijske vestalke
tjedni sajam kroz stoljeća
cehovski dani za licitarska srca
obzidano porječje krvi
s utokom od mastila
jesenji put u paraboli
do dječje kolibice u krošnji
rodni grad su pjesme po željama
poljupci, što se suše cijeli život
na dugom konopcu sjećanja
školjkice na pobrđu
šljokice na svadbi
i rasni zakoni na lipama oko dvorca
rodni grad su brijačnice
pune zabrinutih lica, odsjaja masnog vica
stari momci koji namiguju sami sebi u ogledalu
vinogradi
u kojima nikad neće biti jematve
kneževi
hajduci
ljudi-puževi, šusteri, bjegunci
rodni grad je
pietà u svinjcu
koso nebo na ramenima
dopisujem se s rodnim gradom
vojničkim dopisnicama s otisnutom markom
moj rodni grad
i dalje me
rađa
(Zagreb, 3. II 2012 - © Salamon Jazbec)
