Da ne peđe u naviku

 Kad sam dobio poziv za donatorsku večeru i kad sam ga pročitao na licu mesta sam rekao donosiocu da ću se odazvati kako sa skromnim prilogom tako i sa prisustvom. I veče pre no što sam krenuo pozovem i komšiju Marka koji živi u Subotici  a vikendom dolazi u rodno selo da i on ide, jer večera je vezana sakupljanje para  za krečenje našeg hrama u selu  gde smo svi iz naših  familija kako kršteni tako i sahranjivani.Marko je sa zadovoljstvom prihvatio i kad smo se našli u porti već se su se zvanice sakupile.Sveštenik nas je pozvao u hram gde je pročitao molitvu blagodarenja a nakon toga smo posedali za stolove u crkvenoj sali gde nam je iznešen na banatski način pripremljen gulaš od svinjskog i goveđeg mesa.A u jednom uglu sale je sedeo blagajnik koji je sakupljao pare.Ljudi su odlazili do tog stola i predavali novac koji je zapisivan u jednu svesku poimenice i sa iznosom. Prilozi koji su sakupljeni su bili sasvim dovoljni  za spoljašnje krečenje hrama.Veče je uspelo i svi su bili zadovoljni, a kad smo se razilazili sveštenik je održao kraći govor i na kraju je rekao;"Hvala vam što ste došli." A jedan od prisutnih mu je ogovorio sledećim rečima; "Hvala i vama oče što ste nas pozvali samo  povedite računa da vam to ne pređe u naviku."   .