O čobanima i ovcama

 Kad sam se ono pre tridesetak godina odlučio da ću da budem čoban i da ću da kupim i sastavim svoj čopor ovaca, o pastirskom poslu i o ovcama sam znao veoma malo. Moja porodica nikada nije držala ovce, bar nije dok sam ja to pamtio i da sam bio u prilici da se u svome dvorištu sa njima svakodnevno srećem. Slušao sam nekoliko priča o čobanima od dede, ali sam mislio da su to samo priče. I kad sam se već odlučio i kad sam počeo da kupujem ovce, uz njih sam počeo da učim i posebnu filozofiju čobanskog života i komunikacije sa njima.

 

Čobani su posebni i kao da nisu od ovog sveta, oni su, kad su prvi i istinski pastiri, posvećenici svome stadu. Stado je, kako kažu njihovo dobro, a oni o njemu vode računa. Ne može svako biti dobar čoban. Niti je svakome dano da bude čoban. Njih kao da Gospod bira po posebnim vrlinama koje običan svet i ne razume dovoljno. Čuvati ovce ‒ to je prava misija koja koja nije svima data kao talenat i kao zanimanje.

 

Kad sam se spremao da postanem čoban, jedne večeri u glavnoj kafani, sedeo sam sa Agom Glavaškim za kog se, kako ljudi ovde kažu, ne zna da li ga je ovca ojagnjila ili majka rodila, koji mi je držao predavanje i podučavao me osnovnim pravilima, učio me je šta sve treba da znam pre no što se otisnem u čobanske vode.

 

‒ Ako 'oćeš da budeš čoban, moraš da budeš spreman zajtro da uraniš i uveče da omrkneš. Ovca nema subote i nedelje, ni svece i praznike. Ona će uvek da ide. Jer ovce su prave kad su uvek na pašnjaku i kad ne stoju u jedno mesto. Ko drži ovce na jasle taj je propo i pre neg što počne. Ovca ume da te podigne i da te upropasti. Ovce uvek pasu na vetar, a nikad pod vetar. Ovca di stane nogom, tu neće da je. Moraš da znaš kakva je koja u glavu i kakve je koje naravi. Ovce su ko i ljudi, svaka ima svoju ćud. Kad i' biraš, uvek gledaj koja je ušata, jer će ta davati više mleka. Ovcama moraš da znaš da gledaš u zube i da po zubima znaš koliko koja ima godina. Jer ako to ne znaš, privarićedu te. Moraš da znaš šta je jagnje, šta je šilježe, šta je dvizarka, a šta je lanjska dvizarka. Kad sastaviš čopor tvoji' dvizaraka, onda si gazda. Jedamput su Mrazovi, kad su teli da pravidu kuću, sastavili i isterali na vašar čopor od dvesto dvizaraka. U naše selo to niko nije vidio, evo već pedeset godina. Kako je to bilo, još se pamti i pripoveda. Ovcu kad biraš i kad je glediš, a još se po jagnjetu vidi kakva će koja biti, vodi računa da bude visoka na nogama da je lepe građe i da je ušata i repata. Nije svaka ovca ovca, ko što nije svaki čovek čovek. Mrlje nemoj držati u čopor i ovce sas crnom vunom nemoj držati u čopor. Crna vuna se teže prodaje i crna ovca ti samo kvari čopor. Vodi račina da im ovce vesela lica. Kad se ovca ojagnji, pusti jaganjce da sisu dok ne počnu dobro da jedu. Nikad ovci nemoj utrzati ranu. Ko utrza ovci, ko samom sebi da utrza. Moraš da voleš da naraniš i ovcu i čopor. Čoban ne sme da bude lenj. Ovca mora da ide i leti i zimi i po kiši i po snegu. Kad i' u proleće isteraš na ledinu, uvati jedan pravac i pusti i' da pasu. Nemoj da i' moraš, čas tamo, čas ovamo po ledini. Nemoj držati puline koji su besni i koji kidu ovce. Pulin je tu da javi i kad ga kreneš da zalaje, a one same instinktivno reaguju, pa se okrenu na drugu stranu. Sa pulinima moraš umeti da se vladaš. Dobar pulin je košto uvek par ovaca u ono staro vreme, a u današnje jednu dobru ovcu. Pulin mora uvek da je čobanu iza leđa. Pulin koji nateriva ovce kad ih muzeš, mora uvek, posle muže, da dobije lonče mleka. Na pulina nikad ne smeš da vičeš i ne smeš da ga tučeš, jer će se ušćuditi, pa neće 'teti da te sluša. Čoban, kada je mora, uvek frtalj torbe da pulinu. Pulin je čobanu nos, oči i uši, kad je pravi. Kad isteraš ovce na ledinu, kad napraviš evedru, vodi računa da uvek napraviš zaklon sa severne strane. Tako i kolebu napravi da ti severac duva u leđa. Ovce ne vole promaju. Ovcama ne daj da ti iz bara piju ustajalu vodu, već ne budi lenj i uvek ih tri puta na dan kani sas ladnom vodom, a kad su letnje vrućine onda i više puta. Kad su letnje vrućine, onda ovce pušćaj zajtro za ladovine da pasu, a kad pripeče, onda ih pusti da ležu i da odmaru na suncu. Jer kad ležu na sunce, onda pravu mleko. Uvek se po suncu il' po satu ravnaj. Ovca vole svoje vreme. Kako je naučiš i na koje vreme je navikneš da pase i da se muze, onda moraš to vreme u minut poštovati i držati se tog. Kad muzeš u jedno vreme, onda se i ovca spremi i onda lakše pušća mleko. Ovce se šišu kad prođe Đurđevdan, kad je vrućina, da im runo ne smeta i da ga ne gubu po ledini, a i da se lakše muzu. Ovce nikad ne teraj u parloge i u čičkove, jer onda nećeš znati šta da radiš sas vunom. Nikad ih ne pušćaj u detelinu kad je mlada, jer ćeš napeti čopor. Nikad i' ne pušćaj u zrelo žito i u kukuruzište, jer ćeš ih napeti. Kad muzeš ovce, vodi računa da ih dobro pomuzeš, a i dobro je da budeš vredan da ih posle muže i izmazaš, jer ćeš tako terati maligane. Ako ne pomuzeš ovcu, ili je ne izmuzeš kad su friške muzare i kad je trava mlada, onda 'oće da zabrekne vime i da se napravi prišt i tako možeš da upropastiš ovcu, jer kad dobije prišt i kad joj se vime ukvari, onda ju je teško izlečiti, a i ako lečiš, onda je to skupo i mleko od nje, ako ti se pomeša, onda ti se i drugo mleko pokvari i propadne. Kad šišaš ovcu, uvek od glave prema repu kreni i vodi računa da su ti makaze oštre i da je ne posečeš. Jer onda ovca boluje i nema mleka. Ovce se zasušivu polako, prvo ukidaš jednu mužu nekolko dana, pa onda ukidaš na dugi dan, pa onda na treći dan, sve dok one same ne utrgnu. Ovnove ne držiš nikad sas ovcama u čopor. Ovnovi se pušću u čopor kad ovce idu u strnjike i onda je dobro da se mrču da bi se jagnjile oko svetog Nikole kad su kući u obor i kad možeš da i' jagnjiš na miru. Nikad ovce ne traj da pasu u kopov, jer tamo ima metilja, a kad metilj uđe u ovcu, onda je gotovo, ili je mlogo i skupo lečiš, il' ti ovca crkava. Kad ideš za njima, uvek nosi torbicu i kuku. Kuku da možeš šnjomena da vataš ovce za nuždu, da na nju možeš da se na ledini nuzlegneš ili da je namestiš da sedneš na nju kad se umoriš i kad te noge zabolu. A u torbicu uvek nosi vode, 'rane, brisu i jedan klin veliki kad slučajno proterivaš lenijom ovce, pa neka koja je brezobrazna krajči, pa oće da se napne. Ako se napne. probušiš je burag i onda se ona zduva. U kolebu uvek gledaj da imaš krevet koji je na nogama i da ti se vlaga od zemlje ne uvuče u krsta. I uvek ostavi tamo opakliju, a kabanicu za kišu uvek nosi kad je oblačno s tobom priko štapa. Kad si čoban, moraš da se ravnaš po vremenu i da umeš da u nebo gledaš i da sas zvezdama i mesecom umeš da se razgovaš. Dobar čoban nikad ovce gladne ne zatvara u evedru.

    Dobar čoban biti, to je poslanje ko kad je Mojsije nosio štap i kad je sas štapom more podelio.

Tako mi je govorio u pero pre trideset godina Aga Glavaški, a ja danas prepisao iz rokovnika i na svet objavio, tek da se ne zaboravi.