Dragoslavu Mihaloviću sam poklonio moje romane iz banatske epopeje, a on me je naučio da se i nakon pola veka pušenja može ostaviti duvan.

 


Tog dana mi je rekao u svom kabinetu u SAN-u videvši kako gledam u pepeljaru  i pipam se nezgrapno po džepovima sve sa željom da ne otkrijem ono što je bilo tako očigledno, moju pušačku strast, rekao mi je  da je on pušio pedeset godina i da dvadeset godina više ne puši.Tada je bio na pragu devedesete godine.To je za mene pre  Gospodnje blagodati koja se slila na mene bila prva i možda najveća motivacija da prestanem sa pušenjem.