Vreme u kojem živimo je ta budućnost u koju smo bili spremni da se zakunemo ja i moja generacija pre četiri decenije, mada i nismo bili sigurni kako će zapravo ona izgledati. Evo, sada je živimo i često nismo zadovoljni njome, te svakodnevno u sebi hranimo misao da će u nekom novom vremenu sve biti daleko lepše i bolje. Tako bi verovatno i bilo da peščani sat u kojem se koprcaju naši životi ne curi neumitno prema svom kraju. Shvativši to, vidimo, i ne preostaje nam ništa drugo do da se lepo izmirimo sa našim životima i našim zabludama o budućnosti sve jednako gledajući kako dolaze neke nove generacije i novi ljudi koji baš isto kao i mi nose u srcima varljive nade da će budućnosti sve biti mnogo i lepše i bolje