Kako je to lepo kad se pisci druže sa piscima. Uopšte, lepo je da se članovi nekog esnafa druže, da vode razgovore i da sede po kafanama i piju, slušaju i naručiju muziku i sve tako... Ja se retko družim u stvarnosti sa piscima. U mome selu ih i nema, a nema ni adekvatne kafane, a kad odem u grad i kad se sa nekima i sretnem, ja sam uvek u žurbi, jer nikad u grad ne idem samo jednim poslom.