Dođemo tako u neke godine kad više nismo ni mladi, ni lepi, niti smo više onako silni, ludi i otkačeni pa da stihijski ulazimo u izazove i iskušenja koje nam život nudi na svom svakodnevnom meniju. Telo nam otkazuje poslušnost i šalje signale kojima nas opominje i uči da svrha života nije u količini već u kakvoći preživljenog. Ono nas ograničava, vezuje i usporava, ali i nadahnjuje da više živimo duhom a manje telesno. A do juče sve se to mešalo u jednom vrtlogu želja i htenja, kad nam se umovanje činilo dosadnim, a strastvovanje nas je vuklo napred i napred dok se nismo našli pred ambisom od kog nas je naše telo, slanjem poruka o bolestima, spasilo tražeći ujedno da počnemo da ga manje trošimo a više da ga poštujemo.