Jednom je neko rekao, da loši pisci pišu ono što im se kaže,dobri oni što mogu, a gospodin Gete piše šta hoće. I evo dok pokušavam pobediti nesanicu koja je i Andrića mučila pade mi na um misao koju su izgovorili praveći paralelu među piscima o Geteu.Istina je da fali pravo vrednovanje svega onoga što se danas piše.Ali to nije samo problem književnosti, imam utisak da nam je kritička svest uspavana u svim umetnostima pa može se reći i u čitavom životu.Na našoj književnoj sceni zaista fali jedan ozbiljan književno kritički časpis.Ako se nema para može i virtuelni.Evo meni zadatka za razmišljanje, kao lek za nesanicu.