Naš osećaj za pravdu i pravedno je uvek subjektivan i ličan,i gotovo po pravilu je suprotan onome što se dešava u stvarnosti i svetu u kome živimo.To nas često ljuti i spremni smo da pljujemo i zameramo javno onima koji su na vlasti od mesne zajednice pa redom do vrha države sa mišlju da nam oni nešto time što su na položaju uskraćuju i da nam zakidaju.Tu čak ne igra ulogu ni koja je politička na vlasti i u igri,Naš osećaj uskraćenosti je konstantan a na intenzitetu dobija u zavisnosti koja nas je kad egzistencijalna muka spopala.A najviše nas nervira što vlast sprovodi svoju a ne našu volju.Zaboravljamo da su se oni otimali da budu vlast da bi sprovodili svoju pravdu i da bi realizovali ono što oni smatraju da je pravedno i ispravno a bez želje da osluhnu šta je to što bi mi iz naroda želeli. .