O tome da je čovek kvarljiva roba slušao sam često od mnogih ljudi i na mnogo načina iskazano.Nisam želeo da verujem da je tako. Stalno sam zamišljao da je u pitanju neka floskula koju je jednom neko rekao rekao a sada svi ostali za njim kao papagaji ponavljaju.Naravno da nisam jedini koji je bio u zabludi, i koji je u potaji verovao da će dobro uvek i u svakoj situaciji da pobedi zlo a da je dobrota daleko nadmoćnija u odnosu na zlo, pogotovu na ljudsko zlo.Nisam sebe doživljavao kao moralistu a ipak sam čitav život to bio.Činilo mi se sasvim normalnim i ljudskim da neko pogreši ali da se uvek na kraju ispravi da se pokaje i da se sa lošeg puta vrati na ispravni put.Ali to je vidim sada bila moja samoobmana kao i mnoštvo drugih koje sam u svojoj pesničkoj uobrazilji živeo.