Ovo je vreme kad se, ipak, najviše piše i kad se najviše objavljuje i uprkos svemu, kad se najviše čita. Jer čitamo i kad želimo i kad ne želimo, jer nam se na fejsu to nudi, na netu nam se sa blogova i sajtova nudi. Pisci i čitaoci su umreženi. Pisanjem na blogu i na fejsu, pisac ima ne jednog ili dva čitaoca i korektora svojih tekstova, on ih ima na desetine, a ponekad i na stotine. I za razliku od usporenog i uspavanog prethodnog veka, reakcije su brze i jasne, čiste i efikasne. U toku samog procesa čitanja, čitalac, koji je ujedno i autorov korektor i njegov alter ego, ima mogućnost da direktno daje sugestiju ili primedbu. Sve se, dakle, u ovom novom vremenu odvija munjevitom brzinom. I iz tog razloga ja lično izbegavam način rada koji je bio validan u predhodnim vremenima. Naravno da je kruna svih mojih pisanja knjiga i sigurno je da u knjigu ne idu svi tekstovi koji se objave na blogu ili na fejsu i sasvim je normalno da pre objavljivanja one moraju da prođu kroz uređivanje, recenziranje, lekturu i korekturu koje su ujedno i poslednja čitanja dugih pre objavljivanja. Knjiga je uvek artefakt koji se ostavlja za vremena buduća i zbog toga u njoj mora sve da bude savršeno u onoj meri koliko je to moguće i koliko sami tekstovi i teme to mogu da iznesu.