Postoje ljudi i mesta koja vas oslobađaju one turobne ćutljivosti i kontrolisane uljudnosti pa se prosto i ne prepoznajete u razgovorljivosti i druželjublju. A onda se upitate šta je uticalo na vašu promenu, dali dobrota koja razoružava ili vesela i pozitivna priroda vaših sagovornika ili pak ambijentalna poetičnost koja na vas zrači nekom arhetipskom čudotvornom lekovitom blagošću tako da oslobođeni kočnica otvorite dušu kao cvet i sa srdačnošću komunicirate kao da vam je prvi u životu put. Jedno od takvih mesta je svakako stoletni park koji okružuje biblioteku Branislav Nušić u Novom Kneževcu, a takođe i zaposleni u istoj.U takvom okruženju sa svim pricama koje noću pevaju i sa takvim ljudima koji nose u sebi ono drevno banatsko čovekoljublje vredelo bi napraviti neki poetski noćni spektakl za pamćenje.