Telefoni ćute


U korpu
od plavog  pruća
kao šišarke
bez semena
odlažeš prazninu

U mornarskom
čvoru
skriven je smisao
proleća
i umiranja u podne

Uvek si tu
jedeš svoj leš
opali čoveče

Mnogolik i svilen
je oblak
nad potopom


Reči su
zarobljene u cvrkutu
ptica u letu

Pipaš se po telu
živ si
a kao da nisi