Zapiši to, Fremene

Kad zaputim se
u istoriju
od same pomisli
se uplašim
da ulazim u crevo
sa stotinama džepića
na zidovima gde su
smešteni uredno
ratovi
klanja
pošasti
i ludila
na jednom mestu
Fridrih nije kriv
opet će Fransoa Vijon
danas popodne za mojim
stolom dok je ispijao
i ispijao crno vino
kazati
svom Fremenu
da zapiše
Najavio je rođenje
nadčoveka
(ja kažem
novočoveka
i svečoveka)
Proklamovao je
VOLJU ZA MOĆ
konstatujući učinke
u ratovima i pogibeljima
u prethodnim vekovima
Kad danas saberem
sve priče
setim se da je govorio
Zapiši dalje, Fremene
da od istorije
više štete nego vajde
A onda je ustao
i otišao u crne šume
da malo o'ladi stabarku
Ja sam ostao za stolom
ponavljajući u sebi
novo
       čovek
               sve
                   čovek
a tamo negde u daljini
odzvanjalo je
vek
    veek
          veeek
                ek ek ek