Srećan ti rođendan CARE Banatski. Želim da ti zdravlje i sreća budu najveći prijatelji i da ti se ostvare sve želje i snovi. Gordana Balandžić

 POEMA PESNICIMA

Dopusti da ti budem saučesnik u svemu
moj ludi Brate i Učitelju
iako ću učeći od Tebe postati sve sem mudra!
Oprostite mi premudri pogrešno učenje
i pogrešan izbor učitelja za uzor.
Vi mu se rugate, i ja bih da imam zrno soli u glav
i zaboga,
pa on žabu krastaču pod jezik podmeće
da mu se jednom(kad?) prometne u princezu...
Kad, tad...
Zaista je ludost u oči ubadati mesečev zrak
za srebrn odlivak koplja španskog zanesenjaka
El ingenioso hidalgo Don Quixote de la Mancha
-zar iko priseban još veruje u vetrenjače?
Slažem se sa vama umni i osoljeni razumom:
i Vitez od Manče i moj Učitelj- Brat su čudaci,
pabirče po mašti ne bi li našli opake divove-
protiv nekoga se mora ustremiti koplje i stih
inače,
čemu pesničko viteštvo i posebnost?
Ne pobijam vam razložnost razumni
ali,
ne zamerite,
ja nipošto ne želim biti Vi,
vaš razložni svet mi žalosno crno-beo,
(pogubiću se ako ne vidim svet kroz spektar)
neskromno,ali ne umem da sanjam osim u boji!
No ostavimo po strani razborite!
Dopusti mi moj pometeni Brate i Učitelju
da svoju neprimerenost pridružim Tvojoj
u oštrom odbijanju razloga za odrastanje,
"jer samo deci i pesnicima su dopušteni ispadi
plač i pevanje , očaj i ushićenje zbog bagatelle"
Kako?
Zar su Pojave ikome sitnice?
Smešno je pevati sa vetrom u trščarima
i komadom trske dirigovati "Mesečevu sonatu"?
Pa dobro!
Neka se smeju,
nije mi žao mene,
njih mi je žao što ne čuju akorde u ševarima!
Mora da je tužno biti gluv za muziku vetra!
Ne mreškati se s površinom reke pod pljuskom,
ne mrestiti se skupa sa srebrnim mrenama ?
Plakala bih kad ne bih bila reka i riba,
sve dotle bih plakala
dok od suza ne stvorim sopstvenu reku!
Brate moj i Učitelju,
Pesniče
dopusti da učestvujem i saučestvujem:
u Tvome jutarnjem radjanju i večernjoj smrti
prateći sa suncokretima sunčevog kotura hod
jer,
i ja se kao Ti svaki dan rodim i umrem
prateći ritam veličanstvenih Promena!
Zar postoje ravnodušni pred Prirodom?
Ako postoje, klanjam se do zemlje
mora da je podvig živeti a ne biti živ
ovako kao Ti i kao Ja ,
Brate moj-PESNIČE!
by © Nena Miljanović