Prihvatam iz ljubavi i obzira i poslušnosti da me bližnji odvedu na njihov teren gde se igraju različite igre.Uglavnom su to one u kojima su oni vešti,gde oni dominiraju i gde mogu da se prave važni i da me permanentno podučavaju onome što najbolje znaju. Tu se oni raspojasaju pa pokazuju finte meni dosadne i glupe, ali ih ipak pokazuju.Ja ćutim gledam ih kako se razmeću, nit žuborim nit rumorim.Ćutim i trpim, uviđavan sam, kulturan.Možda malo i naviknut da mazogistički prihvatam žrtvu.A bližnji, ma oni su tu da me uvek iznova dresiraju strpljenju i poslušnosti.