Otkriće prirode ( priča o Sireni i Lilit)

 Na nekoliko godina pred klimaks, otkrila je da vreme koje je za njom, uprkos lepoj i zdravoj poridici, i nije bilo dobro provedeno. Deca su poodrasla i već su pri kraju sa fakultetima. Muž je i dalje radio svoj činovnički posao na pošti sa redovnim primanjima, na šalteru, i stan im je na Limanu 1 bio prostojno sređen i njeno radno mesto u Opštini je bilo nekako sigurno, ali ona nije bila ni srećna ni zadovoljna. Želela je daleko više od sebe i od života, želela je da uspe, da bude poznata i slavna, da bude uspešna i omiljena, a porodica ju je u tome sprečavala jer joj je oduzimala vreme. Muž je imao svoje rituale, deca su imala svoje, a ona je bila služavka, i kuvarica, i spremačica, i konobarica, a ponekad je bila i ljubavnica, ali to u poslednje vreme sve ređe. Muž se zasitio nje i ona njega. I taj seks što su ga ponekada imali vikendom je bio samo da se oduži red. Odlučila je da se vrati svom pesničkom talentu i krenula da iz dana u dan piše pesme i da ih objavljuje na fejsu. Isprva joj niko nije lajkovao i nikoga nisu zanimale njene pesme i njeni uzdasi. A onda je otkrila da postoje tagovi kao iznuđeni prostor i nametljivo traženje priznaja da je pesma lepa, a ono se očitovalo u vidu ili komentara ili lajka. I krenula je da piše kao u nadnici od komada i da sakuplja lajkove i komentare kao bi smirila sujetu, potvrdila se, a takođe i pojačala osećanje važnosti u vlastitim očima. Ja sam je zvao Sirena i svakodnevno sam bio počastvovan sa po nekoliko njenih tekstova na mojoj stranici profila. Nekad sam lajkovao, nekada ne. Nije mi zamerala, ali je i dalje nastavila da me obasipa tekstovima. I tako se mi svakodnevno družimo: ona taguje, ja malo lajkujem a malo ne, jednostavno ne stignem da pročitam, a glupo mi je da je foliram. A ona je uporna i kao da želi da mi kaže: Ti samo ćuti, a ja znam šta radim. I zaista je znala je posle nekoliko meseci pisanja i objavljivanja na fejsu Sirena je uspevala da kanališe i mobiiliše svoju energiju i pesme su joj svakoga dana postajale sve bolje i bolje.Objedinila je talenat i rad a svoju želju za ljubavlju i dopadanjem realizovala je kroz lajkove, a svoju priču je uporno pričala sama.Na muža i na porodicu nije zaboravila samo im se malo manje davala. Odlučila je da se ostvari i verujte uspeva joj, a njen životni moto je postao ŽIVETI ZNAČI PISATI PESME.

U međuvremenu sam upoznao još jednu damu koju sam nazvao Lilit.Evo i mog doživljaja njene njene priče.

.

Upoznali smo se na fejsu i sad kad sklopim oči pomislim na nju, imam utisak da sam je čitavog života poznavao. Osećao sam njen glas koji je imao u sebi nešto zavodljivo, erotično, toliko iskreno u jednom trenutku i čisto da me je dok je govorila na prvom sastanku telefonom, prosto opijala. Bila je dovoljno mlada da je još uvek sačuvala samouverenost devojke koja je luda za životom, ali je bila i dovoljno mudra da svoju strast ume da kanališe i da je raspoređuje i daje na trenutke koji su joj se činili primerenim da se daje onda kad je uhvati žudnja za istraživanjem savršenstva.

Želela me je, kao biografa, shvatio sam to već kod prvog kontakta, odmah posle prve rečenice koju je napisala, a i telefonom kad je progovorila. Možda je imala i drugačije planove. Nije mi ništa rekla već sam osetio onu virtuelnu euforiju koja se kao kosmički kišobran nadvijala nad rečenicama koje su klizile preko beline kompjutera. Bila je rođena za priču, prava junakinja trećeg milenija. Slobodna, nezavisna, udata, potvrđena detetom i mužem, osvetoljubiva prema onima koji je žele zauzdati i podčiniti svojoj volji.

Za dvadeset godina braka nije pristajala na klasične balkanske obrasce kojima su muževi donoseći platu i lupajući šakom o sto pokazivali svoju nadmoć i superiornost, pokazujući svoju falusoidnost kojom su svima u porodici stavljali do znanja da su nadrkani i da ako ih neko ne sluša, a pogotovu ako to ne učini žena, biće jebene, ali ne za uživanje već za mučenje.

Brak joj je opstao kroz sve godine njene slobode od muža u zajedničkom životu. Nije tražila posao u nekoj firmi i bilo joj je ispod časti da radi kod nekog za neku sitnu lovu. Sedela je kući i čekala muža kome nije dozvoljavala da joj remeti njenu slobodnu volju i nije ga puštala da joj komanduje. Njena vezanost u braku nije bila samo veze radi već je ona imala emociju za muža koji je naravno bio stariji od nje i on je donosio prihode, ali nije vladao.

Ona mu je uvek govorila kad želi da konzumira svoju slobodu i da se on tada uvek sklanja i pravi se da je ne primećuje u ostvarivanju iste, pa čak i neke malo i promiskuitetnije.

Mužu njenom to ponekad i nije pravo, ali ona se na to nije obazirala. Pored zajedničkog života od prvih dana braka imala je i svoj sopstveni život. Ostvarivala je svoju polivalentnost kad god joj se prohte i kad god joj se za to davala slobodna prilika. Drugaricama je objašnjava da njen muž nije papak zato što je pušta da ima i svoj život već im je obajašnjavala da brak ne znači doživotnu robiju.

Živela je polivalentno kao ugljenik koji je nekada mogao da bude i dijamant, a nekada je mogao da bude i ugalj. Ona je jednom svojom valencom bila verna i odana mužu i porodici, a nekom drugom je bila odana svojoj apstraknoj mladalačkoj iluzii slobode.

Ono čime je u poslednje vreme bila nezadovoljna bio je potpuni nedostatak strasti. Muža je volela jednim delom ali u toj ljubavi je nedostajala strast koju je ponekad morala da nadoknadi na drugoj stani.

Jednom prilikom je malo popila sa prijateljem i simpatijom iz mladosti. Želela je da se kresne. Insistirala je kod njega na tome da ovaplote godinama prećutkivanu strast. I da se poseksaju onako kako su oboje želeli. On nije želeo da je na bilo koji način kompromituje pa čak ipo cenu da to niko ne sazna.

Brak sa mužem joj je bio kao sa bratom iz vojske. U nekim trenucima je pokušavala da mu raspali maštu da ga pokrene i da povrate ponovo onu stast koja se u međuveremenu negde izgubila. Nije joj uspelo. On nije video da ga ona želi na onaj mladalačkii bezobrazan pohotljiv način.

Često se seti isvoje simpatije iz mladosti kome se otvoreno ponudila da imaju seks. On tonaravno nije prihvatio. Obziri su bili kod njega jači od želje.

Lilit je veoma pogodna za priču, može se reći i roman kad se otvori njeno vrzino kolo slobodne strasti koju je ponekad u svojoj varošici na obali reke realizovala sa muškarcima sa kojima osim privlačnosti spoljašnje i fizičke i nije imala ničeg zajedničkog.

Volela je muža i priznavala je to javno i pored drugima i pred sobom, ali tražila je ljubav i onda je odlazila sa drugim muškarcima. Želela je ljubav i živela je za nju.

Njena telesna neverstva su bila kao nešto na trenutke što se ostavljalo za sobom u nastupu kajanja, kao nešto trošno, prolazno kao naša grešna tela.

 

I sad kad se setim, vidim da njen govor uzbuđuje svojom slatkoćom dramatike i intonaciji koja priziva na blud. Od slučajnih muškaraca u telesnim neverstvima tražila je orgazam, a od mene samo priču, tek da joj se ime Lilit ureže u večnost.

Nekim čudnim sticajem okolnosti su mi se spojile ove dve priče. I nisam siguran dali je Sirena krenula priču o Lilit ili je bilo obratno, ali desilo se. U meni su njihove priče spojile u jednu o otkrićima unutrašnje prirode vlastitog bića.