Spijunaza
Službe državne bezbednosti koji su spremni da progovore o akcijama u
kojima su učestvovali za vreme Titovog i Miloševićevog režima.
Jednu od najspecifičnijih priča ima nekadašnji pomoćnik načelnika
Resora državne bezbednosti Živan Velisavljević koji je penzionisan
početkom 1990. godine ukazom tadašnjeg predsednika SFRJ.
Velisavljević danas živi u svojoj porodičnoj kući u rodnim
Lojanicama, u blizini Šapca. Njegova kuća je daleko od onoga kako bi
javnost zamišljala domove penzionisanih špijuna. Ovde nema
visokihzidova, gvozdenih vrata koja se otvaraju daljinskim
upravljačem i dobermana čuvara. Pa ipak, iako je Velisavljevićeva
kuća kao jedna od mnogih u ovom kraju, u njoj postoji nešto po čemu
se razlikuje.
Na brižljivo uređenom tavanu, Velisavljević ima kolekciju od
nekoliko hiljada LP ploča isključivo zabavne i rok muzike nastale u
SFRJ. Na pitanje da li je diskofil, Velisavljević kaže da mu te
ploče nisu za razonodu već da su mu sredstvo za rad. Štaviše,
Velisavljević nam otkriva da nijednu od ovih ploča nominalno ne
može da otuđi jer mu ih je Resor državne bezbednosti dao na revers.
Operacija Miljacka
Velisavljevićev angažman u službi počeo je 1968. godine.
Studentske demonstracije su ozbiljno uzdrmale Tita. Iako je uspeo da
ih umiri, Tito je primećivao da se stalno pojavljuju nova žarišta.
U tom trenutku Tito je tek bio priveo kraju krizu oko Brionskog
plenuma a odmah se pojavila studentska kriza i invazija na Češku i
bilo je potrebno pacifikovati barem jedan od frontova. U tom cilju
Tito je na tajnom sastanku diskutovao o tome koji se front može prvo
rešiti. Veljko Vlahović je predlagao da SFRJ nabavi atomsku bombu
koja bi joj bila garant suvereniteta, Edvard Kardelj je pominjao
približavanje NATO paktu a Stane Dolanc je izašao sa najbizarnijim
predlogom. Dolanc je naime objasnio kako je CIA koristeći muziku
bendova snažno oslonjenih na hedonizam i upotrebu opojnih droga
uspela da otupi borbenu oštricu studentskih protesta u Americi i da
brojne progresivne mlade ljude pretvori u bezopasne klovnove bez
jasne revolucionarne ideje.
Dolanc je smatrao da se tako nešto može uraditi i sa našom
omladinom. Veljko Vlahović je smatrao da su naši mladi ljudi
zdraviji i zreliji od američkih, ali Tito je bivao sve više
zabavljen Dolančevim predlogom. Na kraju je Dolancu dato zeleno
svetlo a operacija je dobila kodno ime "Miljacka" po reci u
Sarajevu pošto je Tito smatrao da je rat dobijen u Bosni i da sve
nove bitke treba počinjati odande. Miljacka je izgledala kao
najurbaniji toponim u toj republici.
Dolanc je u saradnji sa svojim najbližim poverenicima Srdanom
Andrejevićem i Obradom Đorđevićem izabrao mladog Živana
Velisavljevića da vodi Miljacku. I Velisavljević je vodio ovu
operaciju pune 22godine.
"Prvi regrut prirodno bio mi je Goran Bregović. Sa njim nije bilo
problema, on je voleo i ideju jugoslovenstva i seks i drogu, tako da
smo se lako dogovorili", svedoči Velisavljević. "Sa Bregovićem
sam čak primenjivao i jedan sistem koji je Služba koristila sa
kriminalcima-omogućavala im je da kradu u inostranstvu a da dobijaju
sklonište u Jugoslaviji u zamenu za obavljanje ponekog posla za nas.
Tako sam i ja omogućavao Bregoviću da krade strane pesme, da ih
objavljuje ovde kao svoje, a da u njima propagira ono što je nama
bilo potrebno."
Zdravko Čolić već nije bio tako jednostavan za regrutaciju.
Samit u Skenderiji
"Zdravko Čolić je bio izuzetno talentovan izvođač i njega nismo
mogli da regrutujemo tek tako. On nije imao ništa protiv nas ali
nije želeo da ikome išta duguje" Ipak, kada je uhapšen u Ohridu
zbog razmenjivanja deviza, Velisavljević je u tome video svoju
priliku. "Obišao sam ga u zatvoru u Ohridu i dogovorili smo se za
petnaest minuta."
U Velisavljevićevom odeljenju u resoru državne bezbednosti nastupila
je histerija kada su saznali da je Čola regrutovan. A onda se
pojavila panika kada su shvatili da su mu potrebne velike hit pesme.
Deo službe je sumnjao u Kornelija Kovača, i odlučeno je da cela
jugoslovenska pop scena stane iza Čolića.
"Napravili smo tajni sastanak jedne noći u Skenderiji. Šest
mlaznih aviona RV i PVO je dovezao sve ključne pop kompozitore kod
nas. Bili su tu Arsen Dedić, Đorđe Novković, Kornelije Kovač,
Bojan Adamič, Žika i Radovan iz Zane, Momčilo Bajagić, mali Zlaja
Arslanagić iz Crvene Jabuke, Iztok Turk, Jasenko Houra, Jura
Stublić, Vladimir Divljan, Zoran Lesendrič i mnogi drugi."
"Smestili smo ih u Skenderiju. Sedeli su potpuno nepripremljeni šta
ih čeka. Onda sam ja izašao za govornicu, osetio sam se kao Tito, i
rekao im da je svako dužan da pripremi po jednu pesmu za Čolin
povratnički album.", Velisavljević ni danas ne može da sakrije
ushićenje. Ekipa kompozitora je potom vraćena avionima u svoje
gradove i započet je rad na pesmama. Međutim, u Službi je zavladala
nervoza pošto se toliki broj ljudi nije mogao bezbednosno
kontrolisati, tako da su se na kraju opredelili da ipak Bregović
uradi ceo album kako pesme ne bi iscurele u javnost.
"Čolićev povratnički album je u jednom trenutku delovao kao da
će biti največi album u istoriji pop muzike. Činilo se da će ovo
biti za Čolića ono što je "Smile" bio za Beach Boyse, a mi to
nismo smeli da dozvolimo, Čola je bio potreban Jugoslaviji u tom
trenutku, i na kraju je sve rešio Brega."
Ratne trake
Služba državne bezbednosti je vila zadužena i za pripremanje
konceptualnih albuma koji su imali funkciju da se zavrte u etru u
slučaju rata, pa čak i nuklearne apokalipse. "To su tzv. Albumi
sudnjeg dana, tako smo ih zvali u službi, na njima su snimljene
poslednje pesme na svetu, pesme uz koje je ovaj narod trebalo da
preživi nuklearnu zimu." Na pesmama je radio sam krem jugoslovenske
scene, u saradnji sa timom psihologa. "Ima nekih ljubavnih pesama
koje smo testirali na životinjama. I zaista kada bi im pesma bila
puštena, one su ih navodile na parenje kroz lučenje određenih
hormona. Takve pesme u principu su pravljene za slučaj da u bunkerima
posle nuklearnog rata moraju da se ljudi stimulišu na produžavanje
rase." "Pustiti takvu pesmu u etar u regularnim okolnostima je
krivično delo. Ti snimci se nalaze u sefu Načelnika SDB dan-
danas." Velisavljević nerado govori o ovim pesmama. Ipak, posle
velikog navaljivanja rekao je da je neke od njih pisao Kiki Lesendrić
a da ih pevaju Zana Nimani, Anja Rupel i Marina Perazić. Kada smo ga
upitali, liče li te pesme na njihove ranije radove, Velisavljević se
osmehnuo i lakonski odgovorio, "Denis i Denis su za ovo vrtić."
Dvostruki agenti
Velisavljević kaže da se u svojoj praksi samo jednom sreo sa
dvostrukim agentom. To je bio slučaj Iztoka Turka, vođe i glavnog
autora grupe Videosex. "Iztok je radio za nas. Negde u vreme
albuma"Lacrimae Christi" kontaktirala ga je nemačka služba BND.
On je želeo da prekine kontakte sa njima ali mi smo insistirali na
tome da ih on nastavi." Kako se približavao raspad Jugoslavije,
Velisavljević tvrdi da se i Turkova lojalnost pomerala ka Nemcima.
"Nisam siguran da je Turk izdao Jugoslaviju, mislim da joj je bio
lojalan do samog kraja, ali kako je vreme odmicalo sve manje i manje.
O tome govore njegovi neuspeli pokušaji da sa Videosexom snimi pesme
na engleskom"
Snimanje pesama na engleskom je po Velisavljeviću bilo smišljena
provokacija u samim centrima nemačke obaveštajne službe kako bi se
kolonijalizovala jugoslovenska muzička scena. "Oni su želeli da
marginalizuju naše bendove time što su ih nagovarali da snimaju na
engleskom čime su ih odvojili od domaće publike, a nisu dobijali
pravu šansu na inostranoj sceni. Na svu sreću, to im je uspevalo kod
alternativnih bendova. Mi smo Bregu, Čorbu i Azru držali pod
gvozdenim stiskom."
"Album Divljih jagoda na engleskom bio je klasična zavera MI6. Njih
je kao svoje agente u tom periodu držao ozloglašeni Entoni Monkton.
On je počeo svoju karijeru kao rokenrol operativac za SFRJ da bi na
kraju završio službujući u Beogradu." Na svu sreću. DB je imao
svog aduta u grupi. "Alen Islamović je bio naš čovek i razarao je
englesku karijeru Divljih jagoda iznutra. On je bio zdrav element u
toj grupi, i zato smo ga i nagradili mestom pevača u Bijelom
dugmetu."
Velisavljević sebe i danas smatra Jugoslovenom. On veruje da su same
republičke službe državne bezbednosti radile protiv zajedničke
države, čak i u domenu rokenrola. "Jasenko Houra je bio čovek
hrvatske republičke Službe. Nekoliko puta sam im slao dopise da nam
ga stave na raspologanje u saveznoj službi jer je talentovan
muzičar, a oni su odbijali i smišljali neke formalnosti. Odgovorno
tvrdim daje njegova pesma "Mojoj majci (zadnja ruža Hrvatska)"
maslo zagrebačkog odeljenja."
"Nema nevinih", nastavlja Velisavljević, "kada smo primetili da
se bog i crkva često pominju u pesmama Pilota, priveli smo Lesendrić
Zorana da vidimo o čemu se radi. Tokom noći javio nam se šef
beogradskog odeljenja i rekao nam da je on njihov. Mi smo morali da
ga pustimo. Ja sam tada shvatio da svaka republička služba ima svoj
bend."
Ibarska magistrala
"Rata ne bi bilo bez propagande i bendova poput Prljavog
kazališta", naglašava Velisavljević. On smatra da je naivno
očekivati da je borba između tajnih službi bila išta pitomija na
polju rok scene nego na drugim poljima. "Scenario Ibarske magistrale
je prvi put primenjen na Krcunu, a drugi put na Draženu Ričlu."
Velisavlljević odgovorno tvrdi da u saobraćajnoj nesreći člana
Crvene Jabuke nisu čista posla."Zlaja je ubrzo napustio bend, on je
bio anđeo, jedan od mojih najdražih operativaca, pravi
Jugosloven", kaže Velisavljević. "Mislim da će biti zanimljivo
ako Žera ikada progovori, on zna celu priču."
Sadašnja scena
Velisavljević ne prati sadašnju scenu od kada se penzionisao. Ipak
ono što vidi po televiziji i Internetu mu ne uliva poverenje.
"Dosta talentovanih ljudi je otišlo u narodnjake, a na rok sceni
dosta bendova peva na engleskom, a to ništa ne valja. Scena je bila
mnogo bolja dok je DB kontrolisao jer mi smo i kreativno pomagali kad
je nailazila kriza." Velisavljević se ponosi podatkom da je DB za
pesmu "Lipecvatu" angažovao čak tri profesora Muzičke akademije
i jednog profesora knjževnosti da pomognu Bregoviću da je osmisli.
"Danas više nema takve ambicije, nažalost. Plašim se da DB više
ne kontroliše nione bendove koje je sam osnovao."
10 коментара
Свиђа ми се
Коментар
Подели