Stvarnost nam nikada nije dovoljna, ona je neophodna, ali nedovoljna, ona je fatum polusveta, ali umetnik za sebe i druge uvek traži lepše, bolje, dublje, više i zato je sublimira i prevodi u jednu višu realnost koja se očituje u citatnosti najboljih pasaža date stvarnosti, snova umetičkih dela koja su već stvorena i nadrealnih i metafizičkih vizija koje nam otvaraju jedno prostranstvo zaumnosti i vanumlja kao otkrovenja i odgovora na sve upitanosti.