Proživljavajući naše istorijski dato vreme širom otvorenih očiju i punim plućima, nailazili smo na golgote koje su nas plašile, kojih smo se stideli, pred kojim smo stavljali šake na oči kako ih ne bismo kao strašne i sumorne prizore videli, kako ih ne bismo percipirali u svoj njihovoj obnaženoj prljavštini i zlu. Naše poverenje u istorijsku stvarnost je prokazano, ono je iskidano traumatičnim doživljajima krvoprolića koja su se dešavala van naše volje i uprkos našim pomalo romantičnim željama da svojim doskorašnjim postojanjem i delanjem njega taj svet stvarnosti učinimo i boljim i lepšim.