Vreme i Bog su se urotili protivu nas kao društvene supstance tako i pojedinca koji na vetrometini i u sveopštem haosu pokušava da oslobođen mračnih poriva u svepštoj želji da slavi život i postojanje u njemu usmerava svoje svoje kreativne moći ka zapisma koji će dati odgovore, ako ne danas, onda u vremenu budućem: Kako obožiti i humanizovati stvarnost? Kako sveopštem besmislu dati neponovljivi smisao? Kako ostati i opstati kao čovek među ljudima?