Svakodnevno mi stižu fotografije na početnu stranu fejsa Sa raznih strana sveta umesto razglednica kao iz podsvesti sa putovanja poruke Stižu kao egzotično piće Protresu me Kao udarac zvona koji označava kraj runde na bokserskom meču U kupaćim kostimima na peščanoj obali na stenovitim mestima kraj mora preplanule od sunca sa osmehom za pamćenje moje prijateljice sa fejsa Poziraju kraj svetih mesta sa bajkovitih trgova na stepeništima na mostovima i dokovima sa kojih se vidi zalazak sunca i voda što se u daljini ljeska Uramljene u lovorove vence kao za spomenare i spomenike beznađu iz kog su izašli za večnost umreženu u hlorofil Slažem ih u nepostojeći album pamćenja i zaboravljam ophrvan stereotipom svakodnevne nužnosti u mojoj glavi A one već složene u albumima ličnim što izlajkovani ćute dok ih neko ne otvori Možda i ja ponekad noću kad ophrve me nesanica i krenem da vijam zmajeve po fejsu naletim na neku od poruka na fotografiju letnju morsku virtuelne prijateljice ili mi jednostavno bljesne osunčano lice butina pupak ili pak grudi poprskane vodom u nekom eteričnom grudnjaku izmame mi smešak prijatnosti Zaboravim se i zabavim njima bez želje kao dečak u vrtiću igračkom poznatom a kao novom