Te jeseni 1978. sam se vratio iz vojske i kao pobunu na vojni poredak u koji sam po sili zakona bio odveden, počeo sam da puštam bradu koju evo do dana današnjeg nosim. Bio sam strašno usamljen i kako me je pod pritiskom porodice ostavila moja mladalačka ljubav, napisao sam knjigu pesama u dva primerka. Jedan sam poklonio njoj, a drugi ja još uvek u mojoj arhivi negde čuvam. Kad mi se pre neko veče, a čuvši da sam u bolnici, javila telefonom, shvatio sam da su naši mladalački zaveti ispunjeni i da večne ljubavi, kako kroz život tako i kroz literaturu, zaista postoje.

o veče, a čuvši da sam u bolnici, javila telefonom, shvatio sam da su naši mladalački zaveti ispunjeni i da večne ljubavi, kako kroz život tako i kroz literaturu, zaista postoje.