DNEVNIK PISCA Kaže moj drug Paljko

  Kaže moj drug Paljko, u životu moraš biti na sve spreman, život je takav!

Paljko:

- Pa, jeste.

Čupav i dlakav! I ja se slažem sa mojim drugom i sa mojim cimerom Paljkom. Evo, sad smo dobili da jedemo vrlo specifičnu hranu. Dakle, dobio sam salamu, crni hleb i jogurt. I, naravno, malo sira kao jedna kugla sladoleda je sir. Moj drug Paljko je iz Silbaša, iz Bačke, a ja sam iz Banata. I, evo, nas dvoje... U Silbašu je radila moja sestra jedna i bila je profesorica istorije. Ona se prezivala Danica Perišić. Ko ti je predav`o istoriju?

Paljko:

- A nisam ja tu iš`o u školu...

 

Radovan:

- A nisi u Silbaš iš`o?

Paljko:

- Ne, ne...

Bogami... Ova salama je... Ohoho ho ho..! Ne znam šta da kažem. Salama je fina, a dobar je i ovaj sir. Sve je dobro! I jogurt je dobar. Samo mislim da je malko tanji. Jogurt je od obranog mleka, ali to ne smeta ništa. `Oće doći i sutra sestra?

Paljko:

- Neće.

Radovan:

- Neće... Šta ti je to donela?

Paljko:

- Drži, probaj ovo.

Radovan:

- Ej, to mi je mlogo... `Ajde probaću. Kulen?

Paljko:

- Samo skineš taj najlon, papir kao...

Radovan:

- Je l` to kulen?

Paljko:
- Da, imaćemo i sutra malo.

Radovan:

- Ne smem ja mnogo, to je...

Paljko:

- A nije mnogo žuto.

 

 

Radovan:

- Ne smem ja, ja sam osetljiv. Ovo jedno vrati, ne smem više. Ja bih, ali ja imam problem i sa stomakom. Međutim, ne smem. Jako je dobar kulen, samo nije za mene.

Paljko:

- Lična proizvodnja!

Radovan:

- A to si ti proizveo?

Paljko:

- Da!

Radovan:

- Sve super, samo ja ne smem, imam stomak mekan! Mekan stomak, a velike oči. Je l` si me razum`o, znaš...? Mi nismo u Banatu pravili tu vrstu nadeva. Ljutu tako i sa mnogo paprike. Mi smo pravili kobasicu koja se zvala belolučna, znači sa manje paprike. A kulen i tu vrstu, tu mora malo da se stavlja i ovog goveđeg mesa, nismo to pravili, jer nije bilo govedine gde da se kupi, a jednom smo samo malo pravili to, ali smo to pravili ovu kobasicu sa goveđim mesom...

Paljko:

- Da, da...

Radovan:

- Jednom u mom životu, ovako, da ja pamtim. Otac je to... Tako ti je to sve, moj Paljko. Muka! Muka, da, da...

Paljko:

- Je l` ste jeli? Da pakujem?

Radovan:

- Evo, ovo spakuj, ovo ću ostaviti, eto to je to i ovo može, nosi, a ovo ću piti još malo, polako jogurt.

Paljko:

- Pa, dobro, ni ja nisam popio jogurt...

Radovan:

- Nisi popio jogurt?

Paljko:

- Popiću...

Radovan:

- Pa, dobro... Dobro, druže moj, kako ti kažeš. Je l` ostavila sestra malo novaca?

Paljko:

- Da.

Radovan:

- Pa, onda vodi računa. Vidim ja da je ona postarana za tebe. Pametno.

Kulen je odličan! Samo ja nisam za kulen, a moj Nikola pogubio zube... Pogubio zube od sokova, mlogo pije sokova. I onda ti sokovi su mu namestili cirkus i gornje zube je pogubio i onda je išao da vadi i sad ne može da vadi više, onda je imao druge probleme, nešto sa ustima, tako da sad čekamo da... On je pio dnevno pet litri, šest litri soka!

Paljko:

- Ne valja toliko...

Radovan:

- Pa, ko da mu dokaže?  Onda se on s materom klajkuje, mati ovo, mati ono, nema tu pametni, onda se ona jedi.

Sestrica ulazi.

Radovan:

- Za iskašljavanje, ja sam dobio...

Pa, dobro sad, evo, sad govorim, pa ide mi ova para...

Sestrica:

- Evo, lek.

Radovan:

- To je taj Prinelap?

Sestrica:

- Da.

Radovan:

- Sestro, kažite mi, molim Vas, šta sam sad dobio to?

 

Sestrica:

- Lasiks, za izmokravanje.

Radovan:

- A kažite mi još jednu stvar, koliko kapi ovde imam ovog Beroduala?

Sestrica:

- 0,5.

Radovan:

- Ne, nego koliko...?

Sestrica:

- Ne, ja imam to izmereno. 0,5.

Radovan:

- Dobro...