DNEVNIK PISCA U vremenu kad je radio kao šef računovodstva

 U vremenu kad je radio kao šef računovodstva u Zem – zadruzi i kad je išao u
Novi Bečej u banku da diže pare, pa da isplaćuje zemljoradnicima određena
davanja, kad se u večernjim satima zajedno sa svojim društvom nađe u kafani i kad
piju malo, kad ih muzika prati i kad banče, onda je imao uzrečicu, kaže: Samo da
nas ukradu ne uvatu, a to je u stvari bila uzrečica pokojnog Vlaje Bekeša. Uf, kaže,
samo da nas ukradu ne uvatu! Tako da, ima tih uzrečica puno... Imao je moj deda
neke posebne, interesantne, u onom periodu. Govorio je: Ej, žito ti poleglo! Kao,
žito kad polegne, to znači da je rod dobar. Da ti je dobro rodilo. Kad žito dobro
rodi, onda bude para, onda bude leba i nuz leba. Pa, eto, sad mi je sve jasno. Čudne
su to stvari. Sve... Ja sam odjutros možda malo uspavan, šta reći...? Popio sam
terapiju, tako da, juče smo ispratili jedne goste, danas dočekujemo druge. Nadam
se da ću moći da iznesem sve. Noćas mi je pala na pamet misao... Na farmu... Pala
mi je na pamet noćas farma koja se hrani biljnim planktonom. Interesantna,
ekološka, nije uspela, ja sam osećao malo stid što to nije uspelo. To nije uspelo,
nije neuspeh do nas, do mog brata, to je neuspeh države. Da shvati i da vidi
vrednosti koje su drugačije, da, država je nesposobna da vidi humanu stranu.
Država vidi samo profit, a to joj ne valja. Nema država optiku za humanost, da...
Eto, to je nevolja. Šta reći? Dobro je, malo ću sad leći, pa usput ako mi nešto
padne, još ću kazati, ali misli su mi noćas bile vrlo zbrkane. Vrlo neobične. A
inače, po pitanju agroedukcijskog kompleksa Novog Zenita i tu sam osetio strašan
stid. Kako su mi posekli krila i kako je država, zajedno sa bankama, srezala moj
projekat. Ja se stidim, jer nisam uspeo, jer sam uradio nešto što drugi nisu uradili.
Imao sam viziju za human angažman ljudi i za razvoj moga mesta. Moga mesta...
Da. I na mesto da se ponosim kvalitetnim i pozitivnim idejama, ja se stidim toga da
sam u tom poslu pao. O, Bože, molim ti se... Koliko je slabosti i koliko je u meni
idealizma i humanizma bez prednosti da shvatim ovu drugu strašnu, pragmatičnu
stranu koju ovaj svet i ovaj život imaju. Da.