Roman "Draga Saveta" počeo sam da pišem 1982. godine u Sremskim Karlovcima. U to vreme sam se redovno družio, u poslastičarnici kod Vajte, sa fruškogorskim čarobnjakom. On je gledao gimnazijalkama u kafu, to jest u šoljice od kafe, a ja sam sa onima, koje su želele, pričao o književnosti, a usput su se tu provlačili i razgovori o ženskom pitanju, kako ga je u ono vreme videla Simon De Buvoar. Najvažnije pitanje je bilo da li se žena ženom rađa, ili žena ženom postaje. Naravno, da je tu bilo različitih mišljenja, a da bi se sva objedinila, trebalo ih je i zabeležiti. Dakle, "Draga Saveta" kao naš odgovor na pitanje, tada se govorilo, Sartrove životne saputnice.