Sam sebe lažem i sam sebi verujem

 U godinama sam kad otkrivam mehanizme zabluda u kojima sam kroz čitav zaokupljen. Kad sam  okusio podložnost truljenju i raspadanju svih iliziuja koje sam živući i promišljajući sebe i druge uzimao kao kredo postojanja i nije mi preostalo ništa drugo, shvatio sam do da ih kao detence, kao spupocenu vazu uzmem u naručje i sve jednako verujući da imaju vrednost i da imaju budućnost.

     Bogobojažljivost moja je ogromna kao i sujeverje, a onda sam  video da nevolje stižu najčeće bez moje žalje i volje. One su često i inicijacija  za moje preispitivanje, za odgorđavanje, za traženje iskupljenja kao luksuzne skulptre kojom svim srcem i svom dušom težim.

    Ponekad se opredmećenost mojih ideja kao glečer surva na moja pleća.Koprcam se nadahnut strahovima od mogućeg kraja i i samoizčeznuća.

     I nije mi ni lepo ni prijatno da neprestano  uobražavam i  hranim varku da biće bolje, da neprestalno samom sebi lažem i samom sebi verujem.