O rasejanju

 Malo ko može o tome da govori sve dok ne oseti na svojoj koži. Mnogo je onih koji žive u rasejanju vekovima, a takođe i mnogo nas koji o tome veoma malo znamo, ne iz lenjosti i nehata, već nam se se nije dala prilika da o tome nešto čujemo i naučimo. Oni koji žive u rasejanju imaju veliku potrebu da ih matica čuje, razume i uvaži. Oni koji žive u matici ponekad su toliko zaokupljenji sobom da često i nemaju sluha za svoju braću u rasejanju. Oni koji žive u rasejanju među narodom koji je tuđ, imaju veliku potrebu za jezikom, verom, običajima i kulturom svog naroda. Oni koji žive u matici često za vlastitu kulturu i nemaju sluha, čini im se nekako dosadnom i običnom pa posežu da se traže u nekim novim univerzalnim kulturnim obrascima. Oni koji su u rasejanju vape za maticom sa svešću da su tamo koreni njihovog idetinteta. Mnogi iz matice to umeju da prepoznaju. Biti u rasejanju nije ni lepo ni obično, stalno imaš osećaj da te neko i nešto guši, da ti se krešu krila i zaustavlja let. A postoje i drugi ljudi koji tvoju maticu shvataju kao mesto u kom su u rasejanju. Mnogo je onih koji su različitog roda u različitim maticama u rasejanju. Lamentiram ovog jutra nad svim rasejanjima. Moja moć je mala da pomognem, osim da primetim, poštujem i uvažim.