O glavobolji

 Svako jutro Seku Bibilovu je bolela glava u letnjem periodu, a čim ustane. Glavobolje su je posebno vatale kad dođe vreme kopnje kukuruza, i kad se žito vozi. Muž joj Živa bio neobično čvrst i vredan čovek. Radio je od jutra do mraka samo da skući kuću, i da zaima onloko kolko im za život treba. Kad Seku bole glava on se sam spremao na radnju. Sam je pakovo torbu, prostiro kajase, vato konje u kola, sam je otvaro kapiju, i zatvaro, i odlazilo na radnju. Seka je bolesna i ne može da ide, njozi smeta sunce, ona ima pritisak u glavu. Okreće joj se u glavu i oće da padne u nesvest i sve tako se o njenoj bolesti govorilo. Živa je verovao svojoj ženi i nekoliko puta kada je padala u nesvest se i sam uverio da ona ne sme da radi teške poslove, a pogotovu po suncu. Ali kako Živa ode na radnju Seka ustane, skine belu maramu što ju je vezala oko čela, upali "Super bebi" radio i okrene na radio "Šabac" di je bila narodna muzika, i potpali šporet i ispeče sebi malo jaja, krompira i slanine za fruštuk, a kad se dobro naje ona opere sude ko da ništa nije ni bilo, zamrači sobu, namesti ladovinu, odvrne radio i prilegne ponovo da se malko odmori. A Živa je sam išo na kopanje, sam je vuko đubre, sam je oro, sam drljo, sam žito vozio, a sve je čuvo Seku da je ne povredi. Sve dok jednog dana nije kreno na radnju i pukne mu jedan paok na točak pa je moro konje da dojaši kući kako bi našao nekoga da mu dovuku kola na popravku. Kad je stigo kući ima šta i videti. Radio svira, a Seka sedi z' astal i fruštukuje... Naravno, šta je dalje bilo ja ne bih govorio, ali sutradan smo videli Seku kako sa povezom preko jednog oka trčkara za Živom po dvorištu.