Ružica Blagojević Vreme je

 Segrti nebeski

zar kotrljaju

inotacija

vibrato

fantasticnom neznoscu

iskre duz kicme

i vlazne koze

zrelost dokucena

u noci izgrizenoj

zavija na bedru

zariva zube u vrele vene

pije vatru

pali nebo nebeskim ljudima

 

eto !

 

takvi smo mi

gorimo do pepela

pa se posle trazimo

i dizemo iz juce u sutra

a sve nas je manje u mnozini

 

ne volim taj minimalisticki fazon

ni cetvrtinu meseca

u vreme punog meseca

smo ono sto jesmo

a jesmo to

sto ne bi trebalo da budemo

jedni drugima

jedno drugom

razdeljeni komadi svima

do mucnine

ljubav na prazan stomak

i prazan dzep

je ona prava

nastala iz nistavila

iz snage svemira

da sve premestis i osetis

i milostiv budes

od srca i duse

od leve i desne ruke

niko da ne zna

 

prejedanje je greh

i ljubav za jadac

to nam je kazna

slepi kod ociju

gladni pored svega

jos jos jos

i plus

i tri za gros

ako moze

a moze

sve moze i ne moze

stigli smo na novi pocetak

da ne kazem kraj

sve gledam u nebo

ne bi li videla Mihaila Arhandjela

kako silazi oblacima ko stepenicama

a njega niotkud nema

 

nikada mi se nisi dopadao

kao Vronski

a i ja sam nikakva Ana Karenjina

radije bih zivela na selu

 

kako se zvala Ljevinova krava ?