Imam u nosu kiseonik i isto tako sam stavio naočare. Ne vidim. Primetio sam da mi vid slabi i to već više od nekoliko godina. I tu sam se onda zaustavio nekako, mislim da je to bilo još kad sam se vratio iz, posle Korone... Iz bolnice koja se nalazi... Nikako da uvežem tu priču, Kalvariju i Mišeluk, a u stvari sam živeo u blizini Kalvarije i prolazio sam prema Mišeluku, kad sam živeo na Bukovačkom drumu i na kraju Petrovaradina, ali ne može tu čovek da bude pametan, to je bilo pre četrdeset i pet, šest godina. Čoveče... Tamo sam živeo `82. Eto... Kod Joje, na Bukovačkom drumu. Evo, Joja, ali ne mogu sad da uvežem priču šta i kako. Sećam se da je on imao podstanare, u jednom stanu dole i gore, imao sina Mirka... Sa kojim je radio podstanar, a njegova supruga je volela Miroslava Ilića i prepirala se sa ovima koji su voleli Mitra Mirića od narodnih pevača. Kupovali su ploče, slušali su muziku. Ja sam preko puta živeo u tim malim sobama koje su bile nekako čudne. Tu je bila soba, kuhinja, kupatilo... Zaboravio sam kako je to i kad je bilo. Da... Evo, ja sam zvao neki dan Sanju Obradović, ali... Sanja Obradović... Neki dan sam je zvao, očigledno je da je ona bila na moru ili tako nešto, pa nije bila u prilici i u mogućnosti da se javi. Da... Vidim je, nasmejana je sa mužem. Baba Sanja... Bogami, nisam siguran šta se tu sve izdešavalo... Da, da, da, da...