DNEVNIK PISCA Pripremamo

   Pripremamo... Da se uključi, da dođemo do ključa. Evo! Uključilo se, ali sad misao koju sam imao, izgubio sam je. Pobegla mi je. Ništa, pokušaću malo da sačekam, da se koncentrišem, pa da je nađem. Malopre mi je bio moj drug iz osnovne škole. Dušan Rakazov, kog je njegov otac zvao Bača, a ja sam ga, pored njegovog oca, zvao Bača. Njegov otac je bio Gliša Rakazov, inače prijatelj i drug mog oca i njih dvoje su zajedno bili u vojsci u Kraljevom bregu i ostali su prijatelji kroz sve ove godine. Kroz sve one godine koje su živeli. Naravno, Gliša je bio vedar čovek i nekako imao je uvek neku energiju koja je bila pozitivna kad sam ja u pitanju. Umeo je da me nekako osokoli, a i nekako mi je pokazivao pažnju i naklonost. Imao je sina svog Dušana, Baču, koji je malopre bio, ali prema Dušanu je bio drugačiji, prema Dušanu je bio strožiji kao otac, a prema meni je bio malo mekši. Mada, mislim da su se to očevi dogovorili da Gliša bude prema meni kao prema drugu, a da moj otac bude prema njegovom sinu Dušanu kao prema drugu. Dakle, da nas na taj način vaspitavaju, da nas uključuju u tajne muškog zanata i u tajne muških života. Tome se trebam posebno osvrnuti i trebam možda posebno obraditi tu temu koja se tiče tog nekako muškog odnosa prema životu. Počev od tog šta mi je ko pričao i na koji način sam čiju i koju priču slušao. Jednom davno mi je i Mile Buljin pričao neke stvari. Dakle, ono što me je podsetilo sad kad je bio Bača tu, to je da, kaže, je l` znaš kolko nas je živi ostalo iz razreda? Pa, ne znam, ja dok smo sedeli tu, ja sam nabrojao četvoro, međutim ne mogu da se setim više nikog. Prosto sam i zaboravio ko je to sa nama bio u osnovnoj školi. Kaže dosta njih je umrlo, a istina. Istina, dosta njih je umrlo. Trebam pogledati na fotografijama i videti ko je bio sa nama u razredu i da se setim i da se opsetim ko je tu sve bio i da onda kroz taj oblik nađem koliko nas je živo. Reko mi je, treba da uzmeš to da vidiš to, ti to se baviš s tim. Da... Interesantno. Da se ja bavim životima ljudi. Kao da se bavim ljudskim dušama. Kao da se bavim ljudskim dušama... Baš je zanimljivo. U poslednje vreme malo sa kim pričam ovako, a ljudi prosto sad kad me vide da snimam, sad će biti još da pravim cirkus neki u tom smislu da nešto radim što možda i nije dobro. Zamisli, ne daj Bože, da nešto govorim protiv vlasti, ali evo sa ovim bolestima i sa ovom dijagnozom, ljudi ne ulaze u to da ratuju protiv vlasti, jer vlast uvek pobeđuje, a kad imaš dijagnozu onda duplo pobeđuje. Jednom, zato što ona nema dijagnozu, jer nema ko da joj kaže, da joj da dijagnozu, ona se brani, a drugo, zato što ti sa dijagnozom vrlo brzo se zamoriš i onda ti dođe da sustaneš, a kad sustaneš onda bi da legneš i čini mi se, kad legneš, bojiš se da ne bude da ne možeš da ustaneš. Tako da, evo, uglavnom, evo rimuje se, ide jedna za drugom priča, da... Moraću da pogledam šta je i ko je sve išao sa nama u razred, da... Evo, vidiš ti kako to ide. Ja se sećam samo jedne godine, to smo Dude i ja pričali, doček Nove godine je bio i na tom dočeku Nove godine, mi smo se fotografisali, kao kolektivna je bila fotografija, ja i Dude smo jednu damu koja je išla sa nama u razred, držali svako za po jednu sisu. Da, bili smo unutra. Njoj to nije smetalo, ona je to prihvatila... A i malo je ona bila naprednija od nas telesno, bila je napredna, a mi smo bili malo mladi, a malo i neiskusni. Tako da... Čudno je to. Miriše trava, Silvija pere bazen, tako da će večeras napuniti vode i onda ćemo pokušati da budemo u bazenu. Da... Voda će se na dnevnom nivou ugrejati i ja verujem da će to biti dobro, a bilo je uvek prijatnih trenutaka u bazenu u večernjim satima zato što ja nisam mogao na sunce preterano, smetalo mi je zbog disanja, ali u večernjim satima mi je prijalo. Pogotovu voda koja nije bila ni vruća, ni hladna. Bila je prijatna. Bilo je prijatno... Senka nije volela što imamo taj bazen tu. Nju je to strašno nerviralo. Ona je želela sve drugo i drugačije. Ona pripada generaciji koja voli firmirano i voli da je iz dućana. Eto, a ja opet volim improvizovati. Volim da improvizujem. Novozenitistički je improvizovati.